Toronto Croatia

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir nogometni klub

Toronto Croatia (Croatian National Sports Club Toronto Croatia) je kanadski nogometni klub osnovan 1956. godine. Član je Kanadske nogometne lige (CSL), a igra u internacionalnoj diviziji ("International Division") i jedan od najuspješnijih klubova u Kanadskoj nogometnoj ligi.

Svoje domaćinske utakmice igraju na Hershey Centru u gradu Mississaugi u Ontariju, 20 km udaljenom od Toronta. Boje kluba su crvena, bijela i plava slično kao što ima i Hrvatska nogometna reprezentacija.

Klupsko sjedište je u Streetsvilleu, Missassauga.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Početak[uredi | uredi kôd]

Prvi temelji nogometnog kluba Toronto Croatia postavljeni su 1956. godine. Utemeljitelji kluba bili su Juraj Boljkovac, Krešimir Mance i Franjo Jurišić. Prvi predsjednik je postao Juraj Boljkovac. Iako je prvu vijest o ovom događaju objavio je "Hrvatski glas" u kolovozu 1956. godine, službeni početak djelovanja započinje 05. listopada 1956. godine.

Iste godine 11. studenog Croatia je odigrala i svoju prvu službenu utakmicu i to s klubom Belfast United, te ostvarila i svoju prvu pobjedu od 1:0. Pogodak je postigao sada već pokojni M. Strpin. Momčad je nastupila u sastavu: L. Gole, I. Čečić, M. Strpin, I. Kenda, B. Markas, I. Bore, R. Poredski, R. Gole, V. Gašpar, Ilija Bore i Mihanović. Do 1959. godine Croatia se natjecala u Continental League gdje je osvojila četvrto mjesto, a u kup natjecanju, nakon pobjede nad Germanijom osvaja Kup nogometne lige Toronta i okolice.

60-te[uredi | uredi kôd]

Sve do 1965. godine Croatia nije imala značajnijih uspjeha, ali je društvo preživjelo, izdržalo deset teških i mukotrpnih godina. Mladi novopridošli doseljenici donijeli su i unijeli novi duh u mnoga hrvatska društva, pa tako i u Croatiju Toronto. Počasni članovi Croatije postali su dr. Dragutin Kamber, hrvatski športaši Frank i Peter Mahovlić i kanadski prvak u boksu Hrvat Jure Čuvalo. Croatia Toronto postala je središte hrvatskog zajedništva. Buđenje Hrvatskog proljeća osjetilo se i u Torontu. U Nacionalnoj ligi Croatia postaje pobjednik nad mnogim državnim i etničkim klubovima, pa tako 1969. godine i nad Belim Orlovima. Iste godine Croatia je bila domaćin nogometnog turnira za SAD i Kanadu. Nakon ovog turnira započinje uspon i pobjednički hod Croatie. Dolaskom domovinskih nogometaša Stinčića, Bilića, Blaškovića, Solaka, Miličevića, Ružića, Bradvića, Pilaša, Peskara, Kentelje, Granića i Bileckog, Croatia niže uspjehe za uspjesima. Tako je osvajala Pehare Hrvatsog nacionalnog nogometnog saveza čak 13 puta. U tom vremenu Croatia je bila pojačana igračima iz Domovine (Gluić, Ivković, Leskura, Fazlić, Altarac, Subašić, Plavšić, Iživkić i Grisbacher).

Dinamo u gostima[uredi | uredi kôd]

Godine 1971. zagrebački Dinamo kao prva hrvatska momčad odlazi u goste kanadskim Hrvatima i u Torontu nastupa u prijateljskoj utakmici protiv Croatie Toronto (rezultat je bio 1:0 za Zagrepčane). To je bio prvi susret klubova iseljene i domovinske Hrvatske. Međutim, po povratku u domovinu, Zagrepčani su imali velikih političkih neprilika.

Toronto Metros Croatia[uredi | uredi kôd]

Podrobniji članak o temi: Toronto-Metros Croatia

Klub je igrao u Kanadskoj nacionalnoj nogometnoj ligi (Canadian National Soccer League, CNSL) do 1975. godine, kada su se spojili s klubom iz Sjevernoamerične nogometne lige (Norta American Soccer League, NASL), Toronto Metrosom, i formirali klub Toronto Metros Croatia. Za klub su igrale mnoge atraktivne nogometne zvijezde, a jedna od njih je i portugalska legenda Eusébio. Iz tog vremena datira najveći klupski uspjeh, kada je 1976. godine osvojeno prvenstvo Sjeverno-američke profesionalne lige (Soccer Bowl). U finalnom susretu pobjeđeni su Minnesota Kicksi 3:0, pogodcima Eusebia, Lukačevića i Ivaira. Za momčad prvaka igrali su: Paolo Cimpiel, Ted Polak, Željko Bilecki, Ivan Lukačević, Robert Iarusci, Eusébio, Mladen Cukon, Carmen Marcantonio, Ivair Ferreira, Wolfgang Suhnholz, Damir Sutevski, Ivan Grnja, Filip Blašković i Chris Horrocks.[1] Trenirali su ih hrvatski emigrant Marijan Bilić, bivši Dinamov igrač i Domagoj Kapetanović.[2]

Sjevernoamerička nogometna liga nije dopuštala upotrebu "Croatia" u imenu, pa su se klubovi 1978. opet razdvojili. Toronto Blizzard je nastupao u NASL-u, a Toronto Croatia se vratio u CNSL. 1994. godine Toronto Croatia se pridružila Kanadadskoj internacionalnoj nogometnoj ligi, a od 1998. i novoosnovanoj Kanadskoj profesionalnoj nogometnoj ligi (Canadian Professional Soccer League, CPSL).

Datoteka:CroatiaToronto.jpg
Momčad u godini 50. jubileja, stoje: Vlado Manjerović, trener Milodrag Akmadžić Backo, George Azcurra, Tomislav Granić, Ante Brkić, Leo Marasović, Boris Tomac, Domagoj Šain, Robert Fran, Tomislav Ples, Harris Hulberto, Zeljko Ðukić, Nino Santini, maser, predsjednik Josip Pavičić; čuče: Mario Beljo, Hayden Fitzwilliams, Robert Grnja, Jonatan Bustamante, Tomislav Pavičić, Mario Kuliš, Silvano Rajković

50. godišnjica[uredi | uredi kôd]

2006. godine klub je slavio 50 godina postojanja, a kako bi to obilježili, sudjelovali su na turnirima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Poslije odigranih utakmica u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Rijeci, Tomislavgradu i Varaždinu, Croatia se vratila u Toronto.

Vrijedno je spomenuti da je Croatia ugostila HNK Vukovar '91, NK Karlovac i HŠK Zrinjski Mostar.

2010. je godine generacija Croatie iz Toronta iz 1976. koja je osvojila Soccer Bowl ušla u kanadsku nogometnu Kuću slavnih (Canada’s Soccer Hall of Fame’s 2010 Team of Distinction).[3][4]

Nagradu su primili 5. lipnja 2010., a svečani naslov "Team of Distinction" primio je u nazočnosti nogometaša ondašnji predsjednik kluba istaknuti kanadski poduzetnik i aktivist Dušan Bezić sa Šolte. [5]

Od 2000. godine na trenersku klupu sjedaju Velimir Crljen i Milodrag Akmadzic Backo (pomocnik i igrac) te u sljedecih 15 godina s malim prekidima (dovodjeni treneri iz Hrvatske) osvojili mnostvo trofeja na podrucju Kadnade i SAD-a, ukljucujuci i turnire koji se organiziraju za hrvatske iseljenike iz cijelog svijeta. Aktualni je predsjednik kluba gospodarstvenik i športski aktivist, ugledni poduzetnik, ljubitelj športa i patriot Josip Joe Pavičić. Predsjednik je od 2005. godine. Menadzer kluba od 2010. je Ivan Kulis, a kapetan momcadi je Josip Keran. [5]

Postava momčadi[uredi | uredi kôd]

Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis igrača Toronto Croatie

Rezultati[uredi | uredi kôd]

Godina Divizija Liga Plasman Play off
1963. "1" NSL 7.
1963. "1" NSL 7.
1964. "1" NSL 7.
1965. "1" NSL 6.
1966. "1" NSL 4. Finalist
1966. "1" NSL 9.
1970. "1" NSL 1.
1971. "1" NSL 1. Prvak
1972. "1" NSL 1.
1973. "1" NSL 1.
1974. "1" NSL 3. Prvak
1979. NSL ? ?
1992. "1" NSL ? Prvak
1993. "1" NSL ? ?
1994. "1" CISL ? ?
1995. "1" CISL ? Prvak
1996. "1" CISL ? Prvak
1997. "1" NSL 2. Četrvtzavršnica
1998. "1" CPSL 8. Nisu se kvalificirali
1999. "1" CPSL 2. Finale
2000. "1" CPSL 2. Prvaci
2001. "1" CPSL 6. Nisu se kvalificirali
2002. "1" CPSL 1., Zapad Poluzavršnica
2003. "1" CPSL 3., Zapad Poluzavršnica
2004. "1" CPSL 2., Zapad Prvaci
2005. "1" CPSL 2., Istok Poluzavršnica
2006. "1" CSL 2., Internacionalna Poluzavršnica
2007. "1" CSL 2., Internacionalna Prvaci
2008. "1" CSL 3., Internacionalna Četvrtzavršnica
2009. "1" CSL 2., Internacionalna poluzavršnica
2010. "1" CSL 8. poluzavršnica
2011. "1" CSL 2. prvaci
2012. "1" CSL 1. prvaci
2015. "1" CSL 1. prvaci


Naslovi[uredi | uredi kôd]

Poznati igrači koji su nastupali za Toronto Croatia[uredi | uredi kôd]

Poznati treneri koji su vodili Toronto Croatiu[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. NASL 1976 Champions - Toronto Metros
  2. Domagoj Kapetanović, Povijest Dinama, preuzeto 12. srpnja 2017.
  3. Croatian Canadian Chamber of Commerce 1976 NASL champions Toronto Metros-Croatia inducted in Canada’s Soccer Hall of Fame
  4. Croatian Chronicle Network Stjepan Ašić, Hrvatski svjetski kongres: Hrvatske svjetske igre - jedinstveni pothvat iseljene Hrvatske!
  5. 5,0 5,1 Vesna Kukavica: SP hrvatskih nogometnih klubova iz dijaspore u Zagrebu, Hrvatska matica iseljenika, 29. lipnja 2015.

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]