Toggle search
Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Tajna kršćanska mjesta regije Nagasaki

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
More actions
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Tajna kršćanska mjesta regije Nagasaki (japanski: 長崎の教会群とキリスト教関連遺産) je skupina od dvanaest lokaliteta u japanskim prefekturama Nagasaki i Kumamoto (Kyūshū), koja su svjedočanstvo najranijih aktivnosti kršćanskih misionara i doseljenika u Japanu; prvih susreta, nakon čega je uslijedilo razdoblje progona i protjera kršćanstva, te naposljetku obnova kršćanskih zajednica nakon ukidanja zabrane 1873. god. Ova mjesta su jedinstvena svjedočanstva kulturne tradicije koju su njegovali skriveni kršćani regije Nagasaki prenoseći tajno svoju vjeru tijekom zabrane vjerovanja od 17. do 19. stoljeća. Naime, kako bi sačuvali svoju vjeru tajni kršćani (jap. 隠れキリシタン, Kakure Kirishitan) su stvarali mala sela na obali ili udaljenim otocima u koja su se doseljavali progonjeni kršćanski Japanci. Tu su nastali prepoznatljivi vjerski običaji koji su naizgled narodni, ali su sadržavali bit kršćanstva, a preživjeli su održavajući vjeru živom gotovo dva stoljeća. Zbog toga su tajna kršćanska mjesta regije Nagasaki 2018. god. upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji[1].

Katedrala Ōura u Nagasakiju na rukom oslikanoj razglednici iz razdoblja Meiji.

Povijesna pozadina

Kršćanstvo je 1549. godine u Japan donio isusovački misionar Sveti Franjo Ksaverski. Radijalno se šireći iz regije Nagasaki, nova vjera je pridobila mnoge, uključujući i mnoge daimyō feudalne vladare. Šogun Tojotomi Hidejoši je započeo, a Tokugava Iejasu je nastavio progon onih koji su se javno deklarirali kao kršćani. Nakon pobune kršćana regije Nagasaki, poznate kao Šimabara buna (1637.-'38.), službena opresija kršćanske vjere je kombinirana s politikom nacionalne izolacije, tzv. sakoku, što je potrajalo dva stoljeća. Krajem izolacione politike, tzv. bakumatsu, i Meiji obnovom i otvaranjem Japana, misionarske aktivnosti su obnovljene i brojna tajna kršćanska mjesta su isplivala. Katedrala Ōura iz 1864. godine je jedna od prvih crkava koje su izgrađene slijedećih godina[2].

Popis lokaliteta

Izvorno je Japan nominirao 26 mjesta, no nakon razmatranja Nagasaki prefekture UNESCO je zaštitio 12 mjesta uključujući deset sela, dvorac Hara i katedralu, koji su izgrađeni od 16. do 19. stoljeća:

Slika Ime Godina izgradnje crkve Općina Koordinate Odlike
Ruine dvorca Hara (原城跡)
16. st. Minamishimabara 32°37′44″N 130°15′16″E / 32.62889°N 130.25444°E / 32.62889; 130.25444
Kasuga selo i sveta mjesta otoka Hirado (平戸島の聖地と集落)
1917./18. Hirado, Nagasaki 33°20′22″N 129°26′38″E / 33.33944°N 129.44389°E / 33.33944; 129.44389 Zaštićena su selo Katsuga s crkvom Tabira (田平天主堂), te sveta mjesta na planini Yasumandake na otoku Hirado.
Sela otoka Nakaenoshima
Hirado, Nagasaki 33°22′25″N 129°27′52″E / 33.37361°N 129.46444°E / 33.37361; 129.46444
Selo Sakitsu u Amakusi (日野江城跡)
Amakusa, Kumamoto 32°18′44″N 130°01′33″E / 32.31222°N 130.02583°E / 32.31222; 130.02583
Shitsu selo u Sotomi (出津教会)
1882. Nagasaki 32°50′42″N 129°41′9″E / 32.845°N 129.68583°E / 32.845; 129.68583
Ōno selo u Sotomi (田平天主堂)
1893. Nagasaki 32°51′53″N 129°32′13″E / 32.86472°N 129.53694°E / 32.86472; 129.53694
Sela na otoku Kuroshima (黒島天主堂)
1902. Sasebo 33°08′21″N 129°32′13″E / 33.13917°N 129.53694°E / 33.13917; 129.53694
Ostaci sela na otoku Nozaki
1908. Ojika 33°11′13″N 129°07′46″E / 33.18694°N 129.12944°E / 33.18694; 129.12944 Bivša Nokubi crkva (旧野首教会) izgrađena je 1908. na otoku Ojika umjesto crkve na otoku Nozaki srušene u 17. st.
Sela na otoku Kashiragashima (頭ヶ島天主堂)
1919. Shinkamigotō 33°00′44″N 129°10′58″E / 33.01222°N 129.18278°E / 33.01222; 129.18278
Ōitayama-tatara
Sela na otoku Hisaka
1881. Gotō 32°48′8″N 128°54′14″E / 32.80222°N 128.90389°E / 32.80222; 128.90389 Bivša crkva Gorin (旧五輪教会堂) podignuta je 1881. godine.
Egami selo na otoku Naru s okolicom (江上天主堂)
1917./18. Gotō 32°51′19″N 128°54′15″E / 32.85528°N 128.90417°E / 32.85528; 128.90417
Katedrala Ōura (japanski: (大浦天主堂, Ōura Tenshudō), tj. Bazilika 26 svetih mučenika Japana (日本二十六聖殉教者堂)
1864. Nagasaki 34°25′41″N 131°25′06″E / 34.42806°N 131.41833°E / 34.42806; 131.41833 Rimokatolička manja bazilika je dugo godina bila jedina zapadnjačka građevina i vjeruje se kako je najstarija crkva u Japanu[3].

Izvori

  1. ↑ World Heritage Committee has inscribed a total of 19 sites na UNESCO-vim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 15. rujna 2018.
  2. ↑ Dallas Finn, Meiji Revisited: The Sites of Victorian Japan, Weatherhill, 1995., str. 12. ISBN 0-8348-0288-0.
  3. ↑ Basilica of the Twenty-Six Holy Martyrs of Japan (Oura Church), 長崎 (Nagasaki), 長崎県 (Nagasaki), Japan, www.gcatholic.org (engl.) Preuzeto 15. srpnja 2018.
  • John Whitney Hall i James L. McClain, Early Modern Japan, Cambridge: Cambridge University Press, 1991. ISBN 9780521223553

Vanjske poveznice

v • r • u
Svjetska baština u Japanu
Kulturna baština (19)
Fuji (2013.) • Gusuku i drugi spomenici kraljevstva Ryukyu (2000.) • Dvorac Himeji (1993.) • Budistička čista zemlja Hiraizumija (2011.) • Budistički spomenici područja Horyu-ji (1993.) • Šintoistički hram Itsukushima (1996.) • Rudnici srebra Iwami Ginzan i njihov kulturni krajolik (2007.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu1) (2016.) • Svetišta i hodočasnički putovi u brdima poluotoka Kii (2004.) • Povijesni spomenici starog Kyota (Kyoto, Uji i Otsu) (1994.) • Kofunguni Mozu i Furuichi: tumuli drevnog Japana (2019.) • Kupola atomske bombe u Hirošimi (1996.) • Mjesta Meiji industrijske revolucije (2015.) • Tajna kršćanska mjesta regije Nagasaki (2018.) • Povijesni spomenici stare Nare (1998.) • Hramovi i svetišta Nikka (1999.) • Sveti otok Okinoshima i pripadajuća mjesta Munakata (2017.) • Povijesna sela Shirakawa-go i Gokayama (1995.) • Tomioka tvornica svile i pripadajući lokaliteti (2014.)
Japanska zastava
Prirodna baština (4)
Nematerijalna
svjetska baština (20)
Tradicionalni ples Ainu (2009.) • Žetvena molitva Akiu no Taue Odori u gradu Akiu (2009.) • Kazalište lutaka Bunraku (2008.) • Ritualna izvedba Daimokutate u gradu Nara (2009.) • Festival Dainichido Bugaku (2009.) • Ples Gagaku (2009.) • Ritualni ples Hayachine Kagura u gradu Hanamaki (2009.) • Parada Hitachi Furyumono (2009.) • Ceremonija plutanja Yamahoko (2009.) • Kazalište Kabuki (2008.) • Novogodišnji festival Koshikijima no Toshidon (2009.) • Kumiodori, tradicionalno glazbeno kazalište na otoku Okinawi (2010.) • Mibu no Hana Taue, ritualno presađivanje riže u Mibu, Hirošima (2011.) • Nachi no Dengaku, vjerska umjetnost tijekom Nachi festvala vatre (2011.) • Kazalište Noh (2008.) • Poljoprivredni ritual Oku-noto no Aenokoto (2009.) • Proizvodnja tkanina ramie u pokrajini Uonuma, prefektura Niigata (2009.) • Sada Shin Noh, sveti ples u hramu Sada, Shimane (2011.) • Sekishu Banshi proizvodnja papira pokrajine Ivami (Shimane) (2009.) • Festival nove godine Chakkirako u gradu Miura, prefektura Kanagawa (2009.) • Yuki-tsumugi, tehnika proizvodnje svile (2010.) • Washi, vještina tradicionalnog ručno rađenog papira (2014.) • Washoku, tradicionalna božanska kultura Japanaca, posebice za proslavu Nove godine (2013.)
1  Svjetska baština više zemalja [1] 
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Tajna_kršćanska_mjesta_regije_Nagasaki&oldid=289512"