| Sveti Rok | |
|---|---|
| |
| Rođen | oko 1348. Montpellier |
| Preminuo | 15./16. kolovoza 1376./79. Voghera |
| Spomendan | 16. kolovoza |
 Portal o kršćanstvu
| |
Ovo je glavno značenje pojma Sveti Rok. Za druga značenja pogledajte Sveti Rok (razdvojba)._-_%E2%80%9CTomba_con_pala_d%E2%80%99altare%E2%80%9D_di_San_Rocco.jpg)
Sveti Rok (Montpellier, oko 1348. – Voghera, 15./16. kolovoza 1376./79.), svetac rimokatoličke Crkve, hodočasnik, dobrotvor, zaštitnik od kuge i kolere.
Životopis
Rok je rođen u Montpellieru, gradu u južnoj Francuskoj. Otac mu je bio grof. Prema najstarijem Rokovu životopisu, njegovi roditelji dulje su vremena bili bez poroda, a jako su željeli djecu. Molili su i zavjetovali se i Bog im je dao sina, koji će postati slavan svetac. Prije nego je navršio 20 godina ostao je bez roditelja. Prodao je sva svoja dobra, a novac podijelio siromasima te se kao siromašan hodočasnik uputio prema Rimu. Rokov je kršćanski odgoj bio dubok, nije se zadovoljavao površnošću, već je velikodušno i nesebično darovao i žrtvovao sve. Na svome hodočašću u Rim, Rok se zaustavio u Acquapendenteu gdje se dao na dvorenje okuženih bolesnika u bolnici, a učinio je s Božjom pomoću i nekoliko čudesnih ozdravljenja. Dvoriti okužene značilo je izložiti se stvarnoj opasnosti po vlastiti život. Daljnja postaja Rokova hodočašća bila je Cesena, a onda Rim. Ondje se zadržao oko tri godine te se na povratku u domovinu zaustavio u Riminiju, Novari i Piacenzi. Sva su ta mjesta njegova putovanja bila ispunjena djelima ljubavi prema bolesnicima.
U Piacenzi se Rok razbolio od kuge. Građani su ga zbog toga prognali iz svog grada i on se osjetio osamljen kao Krist na križu, ali nije očajavao. Sklonio se u jednu šumu i ondje hranio biljem, uzdajući se u Božju providnost. Neki životopisci spominju da mu je tada svaki dan dolazio jedan pas noseći mu komad kruha. Prizor su ovjekovječili mnogi slikari. Talijanski patricij Gottardo Pallastrelli, naišavši na bolesnog Roka u šumi, upusti se s njim u razgovor. Inače baš nije bio čovjek duboke vjere. Sveti je patnik učinio na njega izvanredan dojam. On se pod njegovim utjecajem obratio, prihvatio ga, njegovao ga, dok Rok nije ozdravio. Zadobivši zdravlje, Rok se vratio u svoj zavičaj, ali njegovu trpljenju još nije bio kraj. Iscrpljen od teške bolesti, bio je posve izobličen tako da ga nisu mogli prepoznati. Uhvatili su ga te zatvorili. U zatvoru je proveo pet godina. Tada ga je još jedanput pohodila kuga. Svećeniku, koji mu je podijelio svete sakramente, otkrio je tko je. Preminuvši odano u Gospodinu 16. kolovoza 1327., bi od Gospodina odmah proslavljen raznim čudesnim znakovima.
Štovanje
Štovanje ovog sveca su uvelike proširili franjevci i kapucini. U Rimski martirologij ga je unio papa Grgur XIII. Taj unos kasnije potvrđuje i papa Urban VIII. Po vrhu, koji je po njemu dobio ime, dobio je ime i istoimeni tunel, drugi najduži u Hrvatskoj, na autocesti Zagreb-Split. Spomendan mu je 16. kolovoza. Zaštitnik je mnogih mjesta.
U Hrvatskoj, to su: Mimice, Sveta Nedelja (Zagrebačka županija), Bibinje, Sveti Filip i Jakov, Virovitica, Stari Grad, Sutivan, Kreševo, Prapatnice, Klana, Benkovec (Mala Subotica), Draškovec, Lumbarda, Šepurine, Drniš, Lovinac, Sveti Rok u Lici, Zaton, Jazavica (Novska), Roždanik (Novska), Galgovo (Samobor), Petrakovo Brdo (naselje grada Duge Rese), Karlovac Ludbreški (općina Sveti Đurađ), Skakavac (Karlovac), Udovičići kod Otoka, Duga Resa i Medov Dolac.[1]
Izvan Hrvatske, od značajnijih naselja, za zaštitnika ga imaju: Subotica, Bereg u Bačkoj (od 1873.), Carigrad i ini.[1] Zaštitnik je oboljelih od gube, kuge i kolere (i općenito od zaraznih bolesti), invalida, kirurga, protiv bolesti životinja (posebice pasa). Na dan sv. Roka, Rokovo, postoje tradicije hodočašćenja svetištima. U Hrvatskoj, vjernici župa Hreljin, Kostrena, Krasica, Kukuljanovo, Praputnjak, Škrljevo i Zlobin hodočaste Majci Božjoj Trsatskoj. U neretvanskom kraju, vjernici posebno slave sv. Roka od 1761. godine, a hodočaste mu na kapelicu na vrhu brda Rujnice, s desne strane obale Neretve. U Medovu Docu sv. Roko se štuje od 1760. godine kada je sagrađena crkva.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Marko Dragić: Sveti Rok u tradicijskoj katoličkoj baštini Hrvata, Nova prisutnost 11 (2013) 2, 165-182
Vanjske poveznice
Sestrinski projekti
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Sveti Rok |