Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Slaven Bertoša

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Slaven Bertoša (Pula, 13. ožujka 1967.), hrvatski povjesničar.

Životopis

Slaven Bertoša završio je osnovnu školu (1981.) i gimnaziju (1985.) u svom rodnom gradu. Na Talijanskom sveučilištu za strance (Università Italiana per Stranieri) u Perugi - Corso preparatorio di lingua italiana (1987.) i Corso di secondo grado: indirizzo linguistico-culturale (1988.) - usavršio se u poznavanju talijanskog književnog jezika, književnosti, povijesti i kulture. Diplomirao je povijest na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1992.) i na Facoltà di Lettere e Filosofia na Università degli Studi “Ca’ Foscari” u Veneciji (1996.). Prije dolaska na Filozofski fakultet, sada Odjel za humanističke znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli (1995.), radio je u Sveučilišnoj knjižnici u Puli, tada Naučnoj biblioteci (1994.), te u Institutu društvenih znanosti “Ivo Pilar”, tada Institutu za primijenjena društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu s Centrom u Puli (1994./1995.).

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu obranio je magistarski rad pod naslovom “Gospodarske i društvene prilike u puljskoj komuni od početka do polovice XVII. stoljeća” (1997.) te doktorsku disertaciju pod naslovom “Pula u XVII. i XVIII. stoljeću: društvene, demografske i etničke promjene” (2000.).

U tri je navrata dobio međunarodnu stipendiju za pohađanje prestižnog Corso Internazionale di Alta Cultura u Veneciji: “Il paesaggio: dalla percezione alla descrizione” (1990.), “Parigi/Venezia: cultura, relazioni, influenze, negli scambi intellettuali del Settecento” (1993.) i “Precipitare la fine anticipare l’inizio: succisa virescit” (1997.). Dva je puta (1998. i 1999.), u okviru međunarodne razmjene znanstvenika, bio na studijskom boravku na Sveučilištu u Macerati. Obavlja istraživanja i znanstveno se usavršava u mnogobrojnim bibliotečnim i arhivskim fondovima u zemlji (Arhiv HAZU u Zagrebu, Državni arhiv u Rijeci, Državni arhiv u Pazinu, Sveučilišna knjižnica u Puli, Centar za povijesna istraživanja / Centro di ricerche storiche u Rovinju, Župni arhiv u Poreču) i inozemstvu (u Veneciji: Arhivio di Stato, Biblioteca Marciana; Trstu: Archivio di Stato; u Udinama: Archivio di Stato; u Macerati: Archivio di Stato, Biblioteca Comunale, Biblioteca dell’Istituto di Filologia e Storia Medievale, Biblioteca Nazionale di Napoli - Sede staccata di Macerata; u Anconi: Archivio di Stato, Biblioteca Comunale Benincasa; Ascoli Picenu: Archivio di Stato; u Jesiju: Archivio Storico Comunale, Biblioteca Comunale i dr.).

U sva je suradnička i znanstveno-nastavna zvanja izabran na Odjelu za humanističke znanosti: 1995. u mlađeg asistenta, 1997. asistenta, 2000. višeg asistenta, 2001. docenta i 2004. izvanrednog profesora.

Od 1995./1996. predaje Povijest na studiju Razredne nastave (najprije u okviru tadašnjeg Pedagoškog fakulteta, zatim na Visokoj učiteljskoj školi, a potom na Odjelu za obrazovanje učitelja i odgojitelja Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli). Na Odjelu za humanističke znanosti na studiju Povijesti predavao je Hrvatsku povijest XVI. do XVIII. stoljeća i Svjetsku povijest od XVI. stoljeća do 1870., a sada predaje kolegije Uvod u novi vijek, Uvod u hrvatski novi vijek i Apeninski poluotok u srednjem vijeku, u sklopu predmeta Svjetska povijest srednjega vijeka. Vanjski je suradnik Filozofskog fakulteta u Rijeci, gdje je predavao Hrvatsku povijest XVI. do XVIII. stoljeća i Svjetsku povijest od XVI. stoljeća do 1870., a sada predaje kolegije Povijest novovjekovne Hrvatske i Svijet Sredozemlja od XVI. do XVIII. stoljeća. U akademskoj god. 2005./2006. bio je gostujući profesor Odsjeka za povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (na kolegiju Svjetska povijest u XIX. stoljeću). U dva mandata obnašao je dužnost pročelnika Odsjeka za povijest na tadašnjem Filozofskom fakultetu u Puli.

Suinicijator Memorijala Petra Stankovića.[1]

Bio je član radne skupine Filozofskog fakulteta u Puli za izradu novog studijskog programa prema načelima tzv. Bolonjske deklaracije (ECTS), kojem je i jedan od autora, te glavni koordinator za njegovu provedbu na Odsjeku za povijest.

Temeljno područje njegova znanstvenog interesa odnosi se na istraživanje gospodarskih, društvenih, etničkih, vjerskih, a posebice migracijskih i kolonizacijskih prilika u Istri i na Kvarneru u srednjem i novom vijeku (XI.-XIX. stoljeće). Bio je glavni istraživač i voditelj projekta Filozofskog fakulteta u Puli “Grad i selo u Istri od XVI. do XVIII. stoljeća”, suradnik na projektu trajne istraživačke djelatnosti “Istarski Hrvati: između potisnuta identiteta i usporene integracije” Instituta za primijenjena društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu te projektu Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci s Područnom jedinicom u Puli “Prilozi za povijest Zapadne Hrvatske (Istra, Kvarnersko primorje, Gorski kotar)”. Sada je glavni istraživač i voditelj projekta Odjela za humanističke znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli “Istarsko društvo XVI.-XIX. stoljeća: povijesne i kulturološke teme” te suradnik na projektu Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci s Područnom jedinicom u Puli “Povijest zapadne Hrvatske (Istra, Kvarnersko primorje, Gorski kotar, Lika)”.

Kao suradnik Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža u Zagrebu na projektu “Istarske enciklopedije” (2003.-2005.), napisao je 95 natuknica.

Slaven Bertoša član je uredništva časopisa “Historijski zbornik” iz Zagreba (od 2001.), međunarodnog uredničkog vijeća časopisa “Ekonomska i ekohistorija - Economic-and Ecohistory, časopis za gospodarsku povijest i povijest okoliša” te suradnik brojnih edicija, poput “Croatice Christiane Periodice” i “Povijesnih priloga” iz Zagreba, “Vjesnika Državnog arhiva u Rijeci”, te istarskih časopisa “Atti del Centro di Ricerche Storiche” u Rovinju, “Vjesnik Istarskog arhiva” u Pazinu, “Buzetski zbornik”, “Acta Histriae” u Kopru, “Zbornik Općine Lupoglav”, “Zbornik Općine Lanišće”, “Istarska Danica”, “Kalendar Franina i Jurina”, itd. Član je Katedre Čakavskog sabora za povijest Istre - Pazin i suradnik katedri u Buzetu i Žminju.

Do sada je objavio četiri knjige i više od 200 bibliografskih jedinica, uglavnom izvornih znanstvenih i preglednih radova. Nastupio je na tridesetak domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova.

Govori i piše talijanskim i engleskim, a služi se francuskim i španjolskim jezikom.

Bibliografija

Knjige

  • “Život i smrt u Puli. Starosjeditelji i doseljenici od XVII. do XIX. stoljeća”, Skupština udruga Matice hrvatske Istarske županije, Pazin 2002., 577 str.
  • “Levantinci u Puli (XVII.-XIX. stoljeće)”, Zavičajna naklada “Žakan Juri”, Pula 2003., 253 str. ISBN 953-6487-23-3
  • “Svjetska povijest modernoga doba (XVI.-XIX. stoljeće) s posebnim osvrtom na Apeninski poluotok”, Profil International, Zagreb 2004., 492 str.
  • “Rašpor i Rašporski kapetanat: povijesni pregled”, Katedra Čakavskog sabora Pazin, Pazin 2005., 159 str.

Priređivanje knjige

  • Bernardo Benussi: “Povijest Pule u svijetlu municipalnih ustanova do 1918. godine” (zajedno s akademikom Petrom Strčićem, dr. Matom Križmanom, dr. Robertom Matijašićem, dr. Klarom Buršić-Matijašić, dr. Miroslavom Bertošom i prof. Marinom Budicinom), Zavičajna naklada “Žakan Juri”, Pula, 2002., 797 str. ISBN 953-6487-02-0

Nagrade i priznanja

  • “Nagrada Zaklade Sveučilišta u Rijeci” za područje društvenih i humanističkih znanosti, za posebne zasluge u znanstvenoistraživačkom i nastavnom radu te u javnoj djelatnosti s ciljem promocije, širenja i primjene rezultata znanstvenoistraživačke djelatnosti (2007.).
  1. Glas Istre Vanesa Begić: BARBAN U SRCU: Barbanac Petar Stanković bio je praotac permakulture stoljeće prije Japanca Fukuoke, 22. veljače 2020. (pristupljeno 5. ožujka 2020.)