Sirovine

Sirovine su prirodni neobrađeni resursi nakon dobivanja iz prirodnih izvora. Služe izravnoj potrošnji, koriste se kao oprema ili kao materijal za daljnju obradu tijekom proizvodnje. Od sirovina se dobivaju materijali.

Klasifikacija

Za klasifikaciju sirovina, postoje različiti sustavi. Obično se koriste kriteriji za sustavnu klasifikaciju po svojim prirodnim svojstvima, kao što je

• stupanj mogućnosti regeneracije
• podrijetlo i
• svrha.

Prirodna obilježja

Prema prirodnim svojstvima mogu se razlikovati organske i anorganske sirovine. Organske sirovine dolaze od živih prirodnih bića. Uključuju se biljne i životinske tvari, uključujući i mikroorganizme. Izvor anorganskih sirovina su prirodni resursi kao primjerice voda ili zrak.

Stupanj moguće regeneracije

Prema stupnju regeneracije, sirovine se mogu razlikovati na obnovljive i neobnovljive sirovine iz životinjskog i biljnog carstva, ali i anorganske materijale kao što su voda, zrak, i sunčeva energija. Neobnovljive su mineralne i fosilne sirovine, koje su stvorene u geološkim i astronomskim vremenskim razdobljima (kao što su nafta i metali)

Podrijetlo

Sirovine dolaze iz različitih područja geosfera. Iz biosfere dolaze biljne i životinjske tvari, iz hidrosfere dolazi voda i ribe, iz atmosfere, kisik, a iz litosfere mineralne sirovine. Sirovine koje se dobiju nakon recikliranja obnovljivih otpada su takozvane sekundarne sirovine.

Vađenje i korištenje

Poljoprivrednu robu proizvodi poljoprivreda, šumarstvo i ribolov. Sirovina može biti životinjskog ili biljnog podrijetla. Robu kao što su žitarice, meso, ribe i organska ulja za hranu. Organski otpad može se koristiti kao sirovina za proizvodnju bioplina.

Proizvodi poljoprivredne proizvodnje, koje služe kao sirovina za tehničke svrhe, kao što je drvo, guma, pamuk, ljekovito bilje ili uljena repica se spominju kao industrijske biljne sirovine.

Industrijske sirovine iz anorganskih i fosilnih resursa se nativaju prvenstveno kao prirodni resursi u rudarstvu. Oni su podijeljeni u četiri skupine:

• Izvori energije za proizvodnju energije. To uključuje fosilne resurse kao što je ugljen, nafta i plin. Zrak, voda i sunce kao temelji obnovljivih izvora energije i uran kao sirovina za proizvodnja nuklearna energije.
• Kemijske sirovine kao što su kalcij ili sol se koriste i obrađuje kemijskoj industriji.
• Sirovine metala dobivene od rude en. željeza, aluminija i čelika kao proizvoda od željeza kao sirovina strojogradnju - brodogradnju - i automobilsku industriju. Plemeniti metali i zlato, srebro ili platina se uglavno koriste u proizvodnju nakita, ali zajedno s bakrom, čine osnovu za proizvodnju poluvodiča u elektrotehnici i elektronici.

• Građevinske i keramičke sirovine se koriste u građevinskoj industriji.

Značajni materijali su pijesak, šljunak, glina, kaolin i kamen.

Povijest

Čovjek koristi sirovine od početka svog postojanja. Sve ere prapovijesti kao što je je kameno doba, brončano doba ili željezno doba nazvane su po raznim sirovinama.

U moderno doba, sve od početka industrijske revolucije, potreba za sirovinama raste stalno. Uz pomoć geologije, kemije otkriva se sve više i više sirovina i prirodnih resursa i stvorene su nove mogućnosti za njihovo korištenje. Do industrijske revolucije, glavna sirovina bilo je drvo, a od izuma parnog stroja to je postao ugljen, a nakon otkrića motora s unutarnjim izgaranjem i elektromotora, glavna sirovina postala je nafta.

Ekologija

Iskorištavanje prirodnih resursa u velikim razmjerima dovodi do ekoloških problema koji mogu ugroziti dugoročno život čovječanstva. Primjeri su uništenja ekosustava. Promicanje obnovljivih izvora će se u budućnosti i te tako biti predmet znanstvenog proučavanja te perspektivnih i unosnih industrijskih grana.

Raspoloživost

Resursi su količinski ograničeni. Isto tako i mogućnost reciklaže.