Savez za esperanto Bosne i Hercegovine
| Savez za esperanto Bosne i Hercegovine
La Esperanto-Ligo de Bosnio kaj Hercegovino
| |
|---|---|
 | |
| Mjesto osnivanja | Sarajevo (1910.) |
| Tip | obrazovna |
| Svrha | međunarodni jezik, komunikacija |
| Središte | Sarajevo |
| Službena stranica | esperanto.ba |
Savez za esperanto Bosne i Hercegovine (esperanto: La Esperanto-Ligo de Bosnio kaj Hercegovino) bosanskohercegovačka je organizacija čiji je cilj širenje jezika esperanto u Bosni i Hercegovini.[1]
Povijest[uredi | uredi kôd]
Prvi poznati esperantist u Bosni i Hercegovini bio je Dragoš Slavić. On je 1908. godine u Trgovačko-zanatskom kalendaru objavio pravila esperanta. Dvije godine kasnije u Sarajevu je osnovana Bosanska zvijezda (esperanto: La Stelo Bosnia) te je izišao prvi turistički vodič na esperantu. Pokret za esperanto u Bosni i Hercegovini održao se i u Međuratnom razdoblju, kada je na područje bivše Jugoslavije bilo oko 10.000 esperantista. Godine 1943. u Livnu je održan sastanak esperantista, od kojih je najpoznatiji bio Ivo Lola Ribar.[2]
Godine 1949. stvoren je Savez esperantista Bosne i Hercegovine. Interes za esperanto u Bosni i Hercegovini ponovo raste. Sarajevo je 1955. godine bio domaćin Kongresa jugoslavenskih esperantista, a 1973. godine domaćin kongresa Omladinskog svjetskog esperantskog kongresa. Godine 1974. Savez esperantista Bosne i Hercegovine pretvoren je u Savez za esperanto Bosne i Hercegovine što je pratilo i stvaranje Saveza za esperanto omladine i njenim kolektivnim članstvom u Savez socijalističke omladine. To je razdoblje najvećeg širenja esperanta u Bosni i Hercegovini. Svake godine organizirani su susreti za Međunarodni praznik rada na kojima je sudjelovao do 800 sudionika ljetne škole na kojima je obrazovan kadar za vođenje kursova te su organizirani festivali i natjecanja. U ovom razdoblju djelovale su esperanto organizacije u 40 mjesta širom Bosne i Hercegovine. Tijekom 1980-ih održana su dva znanstvena simpozija: Jezik i rasizam te Jezik i međunarodno komuniciranje. Godine 1990. Sarajevo je bio domaćin Kongresa slijepih esperantista.[2]
Nakon nezavisnosti Bosne i Hercegovine 1992. godine, dolazi do velike krize esperantskog pokreta u Bosni i Hercegovini. Iste godine dolazi do osamostaljenja Saveza za esperanto Bosne i Hercegovine te je prihvaćeno njeno članstvo u Svjetski savez za esperanto. Tijekom rata veliki je broj članova napustio Bosnu i Hercegovini ili izgubilo život te je došlo do prekida veza između organizacija u različitim mjestima. Unatoč tom, na državnoj radiostanici svakog je tjedna emitirana radioemisija na esperantu čija je namjena bila širenje istine o događajima u Bosni i Hercegovini. Tekstovi koji su emitirani u toj radioemisiji sakupljeni su u knjizi: Spite al cio Bosnio. Savez za esperanto Bosne i Hercegovine ostao je bez svojih prostorija te dijela arhive, no spašen je dio naslova.[2]
Završetkom rata aktivnosti ove organizacije okrenute su prema vođenju kursova, izdavačkoj i humanitarnoj djelatnosti te međunarodnoj suradnji. Godine 1997. počinje izlaziti časopis Bosnia Lilio te je iste godine stvorena humanitarna organizacija Espero, a tri godine kasnije dolazi do obnavljanja Saveza esperanto omladine Bosne i Hercegovine.[2]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ DJELATNOST, Savez za esperanto Bosne i Hercegovine, pristupljeno 17. travnja 2021.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 KRATKI HISTORIJAT SAVEZA, Savez za esperanto Bosne i Hercegovine, pristupljeno 17. travnja 2021.