Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Roger Etchegaray

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Njegova Uzoritost
Roger Etchegaray
Predsjednik emeritus Papinskog vijeća za pravdu i mir
Roger Etchegaray u Sarajevu 2012.
Roger Etchegaray u Sarajevu 2012.

-
Rođen 25. rujna 1922.
Espeleta
Umro 4. rujna 2019.
Cambo-les-Bains, Francuska
Svećenik 13. srpnja 1947.
Biskup 27. svibnja 1969.
Nadbiskup 22. prosinca 1970.
Kardinal 30. svibnja 1979.
Nacionalnost Francuz
Služba kardinal biskup
Portal: Kršćanstvo
Portal o životopisima

Roger Marie Élie Etchegaray (Espeleta, 25. rujna 1922. - Cambo-les-Bains, 4. rujna 2019). bio je francuski rimokatolički kardinal, porto-santarufinski kardinal-biskup te predsjednik emeritus Papinskoga vijeća za pravdu i mir.

Životopis

Etchegaray je rođen je u Sjevernoj Baskiji kao sin Jean-Baptistea i Aurelie Etchegaray, kao najstariji od troje djece. Njihov otac je radio kao poljoprivredni mehaničar. Pohađao je malo sjemenište Ustaritzu i glavno sjemenište u Bayonni prije studiranja na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, gdje je dobio licencijat iz Svete teologije i doktorat kanonskog prava. Za svećenika ga je zaredio biskup Jean Saint-Pierre, 13. srpnja 1947. godine

Tada je pastoralno djelovao u biskupiji Bayonne, također služeći kao tajnik biskupa Leona-Alberta Terriera, generalnog tajnik biskupijskih poslova katoličke akcije, i generalnog vikara. Tada je bio zamjenik ravnatelja (1961.-1966.), a kasnije glavni tajnik (1966.-1970.) francuske biskupske konferencije.

Dana 29. ožujka 1969. papa Pavao VI. je imenovao Etchegaraya pomoćnim biskupom Pariza i naslovnim biskupom Gemellæ in Numidia. Biskupsku posvetu je dobio 27. svibnja iste godine, od kardinala Françoisa Martyija, s kardinalom Paulom Gouyonom i biskupom Władysławom Rubinom koji su služili kao suposvetitelji, u katedrali Notre Dame.

Etchegaray je bio nadbiskup Marseillea od 1970. do 1985. te je zaređen za kardinala 1979. godine. Kardinal Etchegaray je bio predsjednik Papinskog vijeća za pravdu i mir u razdoblju od 1984. do 1998. i predsjednik Papinskog vijeća Cor Unum od 1984. do 1995. Dana 24. lipnja 1998. godine imenovan je kardinalom biskupom Porto-Santa Rufine te je izabran za prodekana nakon izbora pape Benedikta XVI., 2005.

Etchegaray je kardinal s najduljim stažom koji je sudjelovao u papinskoj konklavi. Dana 26. studenog 2008. godine prešao je u tom pogledu Giacoma Antonellija, dugogodišnjeg kardinala državnog tajnika pape Pija IX., čiji se dvadeset devet godina dugi kardinalat u potpunosti dogodio tijekom trideset jedne godine dugog pontifikata Pija IX.

25. rujna 2002. navršio je 80 godina, postavši nepodobnim za odabira pape te tako nije sudjelovao u konklavama 2005. i 2013. godine. Etchegaray i dalje služi kao kardinal-biskup Porto-Santa Rufina i poddekan kardinalskog zbora.

Kardinala Etchegaray je bio vatikanski izaslanik za vrijeme američke invazije na Irak, kako bi uvjerio iračke vlasti da surađuju s Ujedinjenim narodima, kako bi se izbjegao rat.[1]

24. prosinca 2009., kardinal Etchegaray pao je zajedno s papom Benediktom XVI. kada je 25-godišnja psihički bolesna Susanna Maiolo skočila preko ograde i povukla Papu dok je u procesiji obilazio Baziliku Svetog Petra. Papa je u napadu bio neozlijeđen, no kardinal Etchegaray je u naguravanju zadobio prijelom noge i kuka. Godine 2015, kardinal Etchegaray se spotaknuo i pao tijekom Mise u Bazilici sv. Petra te je po drugi put zadobio prijelom noge.

U siječnju 2017. se trajno preselio u Bajonu gdje živi u staračkom domu sa sestrom Marie. Novinarka Katoličke novinske agencije Andrea Gagliarducci opisala je umirovljenje kardinala Etchegarya kao "kraj jedne ere". Prije odlaska, Etchegaray je održao oproštajni susreti s papom Franjom i papom Benediktom XVI. Dana 10. lipnja 2017., Papa Franjo prihvatio je njegovu ostavku na mjesto poddekana Kardinalskoga zbora.

Izvori

  1. (engl.) beliefnet.com - Papa šalje mirovnog izaslanika u Bagdad, pristupljeno 21. kolovoza 2016.