Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Protobugari

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Protobugari, Bulgari ili vrlo rijetko Bolgari, su bili polunomadsko turkijsko ratničko pleme koje je živjelo u kaspijskoj stepi i uz rijeku Volgu. Dolaskom Protobugara na tlo Balkana došlo je do etnogenetskog miješanja s Tračanima i Slavenima i nastanka Bugara. Domovina Protobugara bile su skitskijske zemlje u današnjoj Ukrajini, Rusiji, Kazahstanu, Kirgistanu, Afganistanu, Iranu, Pakistanu, Tadžikistanu i Uzbekistanu.

Etnogeneza i lingvistika

Protobugarske rune
Prapostojbina Protobugara, Hindukuš i Pamir, izvor je mapa središnje Azije iz armenijskog geografskog atlasa ‘Ashharatsuyts’ (iz 5.-7. stoljeća), rekonstrukcija akademika S. T. Eremijana.
Prizor iz bitke kod Riškog prijelaza (Stara planina). Protobugari ubijaju bizantske vojnike.

O porijeklu riječi Bulgar, ko je bio originalni naziv za Protobugare, više je teorija. U nekoj teoriji riječ dolazi od rjieke Volge, gdje su neko vrijeme Protobugari bili naseljeni. Također riječ bulga (kuna) označava životinju čijim krznom su Protobugari trgovali u svojoj pradomovini - središnjoj Aziji. Rezultat slavenizacije i prihvaćanja kršćanstva u 9. stojleću bila i promjena riječi Bulgari u Bugari.

Protobugari su govorili protobugarskim jezikom, koji je bio turkijski jezik, taj jezik danas je očuvan na nekim kamenim zapisima[1]. Na tim kamenim zapisima se nalaze i neke riječi koji potvrđuju arijski izvor protobugarskog jezika (tarkan, boritarkan, ičerguboil, kanas).

Protobugari su koristili i 12 godišnji ciklični kalendar, kojeg su preuzeli od plemena u Kine. Glavno božanstvo su nazivali Sabazija, koje je bilo vrlo poznato i kod trakijskih plemena.

Druga, iranska teorija, govori, da jezik Protobugara potječe iz satemske (iranske) grupe i da su oni iransko pleme, a turcizme u njihovom jeziku objašnjavaju osmanskom vojnom prevladom. Bugarski jezikoslovci više se oslanjaju na tu teoriju, koja je kod jezikoslovaca i bolje argumentirana. Po toj teoriji, Protobugari dolaze iz planinskog vijenca Hindukuša i Pamira[2], a njihov bog istog je porijekla kao i sumerski bog Dingir (sumerski: 𒀭, , kasnije )[3]. Neke druge teorije smatraju da su posljedica vojnih pohoda Aleksandra Velikog poduzetim tijekom četvrtog stoljeća prije Krista.

Povratak u Europu

Krajem 2. stoljeća dio Protobugara vratio se u istočnu Europu, točnije oko Kavkaza između rijeka Dnjestra i Volge - Volški Protobugari. Prvi put su pomenuti u rimskom ljetopisu 354. godine. Između 351. i 389. dio Protobugara prešao je Kavkaz i naselio se u Armeniji. Toponimi pokazuju, da su i ostali, ali ih asimilirali Armenci. Zbog pritiska Huna u 4. stoljeću, dio Protobugara odselio se iz središnje Azije i naselio oko Dona, gde su bili i bolji životni uvjeti. Pri tome su navodno asimilirali tamošnje ostatke Sarmata. Neki Protobugari ostaju na tim mjestima, dok se ostali naseljavaju s Hunima u Panoniji. Tamo su bili između 377. i 453. sudionici hunskih pustošenja po središnjoj i zapadnoj Europi. Nakon smrti hunskog poglavara Atile, Protobugari se naseljavaju u jugoistočni dio Europe.

U 5. stoljeću zajedno s Bizantom sudeluju u napadima na Ostrogote a kasnije u 5. i 6. stoljeću napadaju Bizantsko carstvo.

Vladari

Prvi vladari imali su naslov kanas ili kanas ubigi, kojeg su navodno preuzeli od staroturkijske riječi su baši, što je značilo vladar od Višnjeg Boga - božiji vladar. Tek primanjem kršćanstva vladari nose slovenske naslove knez, car. Prvi vladar koji je ujedinio protobugarska plemena bio je kan Kubrat, koji je 632. osnovao kneževstvo - Staru Veliku Bugarsku odnosno Onoguriju.

Izvori

Vidi još