Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Peregrin Saksonac

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Peregrin Saksonac,(? - † Đakovo 28. siječnja 1356.), biskup bosanski ili đakovački, generalni vikar Franjevačkog reda za Bosnu. Spada u skupinu mučenika i svjedoka vjere iz srednjovjekovne povijesti Katoličke crkve u Bosni, koje hrvatski katolički narod časti kao svete, blažene, ispovjedatelje ili mučene. [1]

Na prijedlogom Stjepana II. Kotromanića i Venecije od 18. listopada 1348. papi Klementu VI. postaje bosanski ili đakovački biskup. Papa potvrđuje njegovo imenovanje 28. siječnja 1349. Tijekom putovanja za Rim zaustavlja se u Veneciji 4. listopada 1351. te kao osoba od povjerenja daje preporuke za venecijanskog veleposlanika pri Svetoj Stolici po nalogu Malog vijeća Republike Venecije. Po povratku iz Rima izgrađuje se i franjevački samostan u Đakovu. 13. veljače 1355. boravi ban Tvrtko I. Kotromanić sa svojim dvorom u Đakovu te izdaje potvrdu dubrovačkom knezu Nikoli Barbariću da su dubrovačani Klime Držić i Biste Bonić podmirili svoje obveze prema njemu za najam trgova u Neretvi i Ostružnici. Isprava je sastavljena u Đakovu pokraj katedrale u prisutsvu biskupa Peregrina , vikara franjevačke vikarije u Bosni Franje iz Firenze , prepozita kaptola bosanskog Nikole i gradskog župana Klečina. Ispravu su valjanom potvrdili svojim velikim pečatom biskup Peregrin i Kaptol, a ban Tvrtko svojim ručnim. isprava uz notarov potpis nosi i potpise biskupa Peregrina i vikara Franje iz Frinze. Umire 28. siječnja 1356. Pokopan je u Đakovu u samostanskoj crkvi.

Jedan od najzaslužnijih ljudi u povijesti Katoličke crkve u Bosni bio je fra Peregrin Saksonac, prvi vikar Bosanske vikarije (1340 – 1349.), a poslije i biskup Bosanske biskupije. Odlikovao se velikom vjerom i postojanošću kao i gorljivošću za spas duša, ističući pritom Franjinu metodu propovijedanja: svjedočanstvo životom i poticanje riječju, odbacujući metodu sile i križarskih vojni, što je do tada prakticirano u Bosni. Vrlo je okretan čovjek, ugledni savjetnik bana Stjepana u duhovnim i vremenskim stvarima. Za kratko vrijeme služio se hrvatskim jezikom u propovijedanju i obraćanju, tražeći i od drugih misionara da to učine. Izgrađuje uz pomoć drugih crkve i samostane i dobiva nove misionare. Franjevački red ga štuje kao blaženika koji je živio franjevačke i kršćanske kreposti. Štuje se 28. siječnja.[1][2]

Literatura

  • Ive Mažuran, Đakovo i bosansko-đakovačka biskupija, Diakovensia 1/1995.107.
  1. 1,0 1,1 Franjevačka provincija sv. Križa Bosne Srebrene Marko Semren, Mučenici i svjedoci vjere iz srednjovjekovne povijesti Katoličke crkve u Bosni , u: Bosna franciscana, br. 4, str. 114-122 (arhivirano 18. siječnja 2017., pristupljeno 1. studenoga 2018.)
  2. Usp. De fr. Peregrino et Richerio in De vitis Sanctorum Fratrum Minorum Provinciae Saxoniae, u AFH, XVIII (1925), 214; Martyrologium Franciscanum, Romae 1938,33; J. Thuroczy, Chronica Hungarorum ; Fermendzin, Chronicon , 7; Božitković, Kritički ispit popisa bosanskih vikara i provincijala (1339 – 1735) , 7; M. Pervan, Fra Peregrin Saksonac, u Dobri Pastir , IV/V, Sarajevo 1955, 150 – 158.
 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica stranica Bosna Srebrena (http://www.bosnasrebrena.ba).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Bosna Srebrena.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.