Toggle menu
309,3 tis.
59
18
530 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Metateza likvida

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Metateza likvida (premetanje likvida, premetanje bočnika) je glasovna promjena zamjene mjesta glasova u slavenskim jezicima u općeslavenskom razdoblju praslavenskog jezika na južnoslavenskom i zapadnoslavenskom jezičnom prostoru.[1] Promjena je djelovala na slogove u kojima su se praslavenski likvidi *r i *l javljali u skupinama *or, *ol, *er, *el u zatvorenome slogu (tj. na početku riječi ispred suglasnika ili u sredini riječi između dvaju suglasnika).[2]

Rezultat glasovne promjene

Rezultat promjene ovisi o fonološkom okruženju i naglascima, a razlikuje se u različitim slavenskim jezicima.

Potpuna metateza likvida

Samoglasnik pred likvidom se produljuje, čemu slijedi metateza. Rezultati ovog oblika metateze likvida su[2]:

  • *or > ra (praslavenski *gord > hrvatski grȃd)
  • *ol > la (praslavenski *golva > hrvatski glȃva)
  • *er > rê (praslavenski *berza > hrvatski brêza)
  • *el > lê (praslavenski *pelva > hrvatski plêva)

Potpuna metateza likvida odlika je južnoslavenskih jezika. Češki jezik i slovački jezik provode potpunu metatezu likvida na slogovima u sredini riječi.[2][1]

Nepotpuna metateza likvida

Metateza se događa bez duljenja samoglasnika. Rezultati ovog oblika metateze likvida su[2]:

  • *or > ro (praslavenski *gord > poljski gród)
  • *ol > lo (praslavenski *golva > poljski głowa)
  • *er > re (praslavenski *berza > lužičkosrpski brěza)
  • *el > le (praslavenski *pelva > poljski plewa)

Nepotpuna metateza likvida odlika je poljskog jezika i lužičkosrpskih jezika.[2]

Datiranje glasovne promjene

Među znanstvenicima ne postoji konsenzus o datiranju ove glasovne promjene.[3] U pravilu se datira između 8. st. i 9. st. n.e. nakon djelovanja zakona otvorenih slogova. Metateza likvida vidljiva je jezičnom posuđivanju toponimima, primjerice:

  • latinski Arba > hrvatski Rȃb,
  • latinski Albōna > hrvatski Làbīn,
  • latinski Scardōna > hrvatski Skràdīn,

odnosno možemo ju vremenski povezati s dolaskom Slavena na područje današnje Hrvatske.[3]

Izvori

  1. 1,0 1,1 Matasović, Ranko (2008), Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika, Zagreb: Matica hrvatska, ISBN 978-953-150-840-7
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 [1] IHJJ, Struna, metateza likvida, pristupljeno 2. listopada 2020.
  3. 3,0 3,1 Holzer, Georg (2007), Historische Grammatik des Kroatischen. Einleitung und Lautgeschichte der Standardsprache, Frankfurt am Main: Peter Lang, ISBN 978-3-631-56119-5

Literatura

  • Kapović, Mate (2008), Uvod u indoeuropsku lingvistiku, Zagreb: Matica hrvatska, ISBN 978-953-150-847-6
  • Matasović, Ranko (2008), Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika, Zagreb: Matica hrvatska, ISBN 978-953-150-840-7
  • Holzer, Georg (2007), Historische Grammatik des Kroatischen. Einleitung und Lautgeschichte der Standardsprache, Frankfurt am Main: Peter Lang, ISBN 978-3-631-56119-5