Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Messier 57

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir objekt dubokog svemira
Maglica Prsten posjeduje i vanjske ovojnice plinova.

Maglica Prsten znana i kao Messier 57 i maglica Prsten (M57 ili NGC 6720) smještena je u zviježđu Liri. M57 se smatra prototipom planetnih maglica jer objedinjuje gotovo sve njihove karakteristike - simetričnost, ovojnice od plinova, snažno emitiranje svijetla na valnoj duljini od 500,7 nm i bijelog patuljka u svom središtu.

Maglicu je otkrio Antoine Darquier de Pellepoix 1779. godine. Samo nekoliko dana kasnije otkrio ju je i Charles Messier. Grof Friedrich von Hahn prvi je otkrio središnju zvijezdu 1800. godine.

Svojstva

M57 nalazi se oko 2300 svj. godina od Zemlje. Prividan sjaj maglice je magnitude + 8,8. Većina svjetla je emitirana u jednoj valnoj duljini od 500,7 nm. Dimenzije prstena M57 su 1,4'x1,0', na udaljenosti od 2300 svj. godina to odgovara linearnim dimenzijama od 0,9 x 0,7 svj. godina. Oko središnjeg prstena protežu se ovojnice plinova s promjerom od 2,4 svj. godine. Maglica se širi brzinom od 1" po stoljeću i zahvaljujući tome moguće je procijeniti njenu starost na 6 do 8 tisuća godina.

Središnja zvijezda M57 je bijeli patuljak. Radi se o jezgri zvijezde dimenzija usporedivih sa Zemljom. Sjaj bijelog patuljka je magnitude + 14,7, ali zbog velike temperature on većinom zrači u ultraljubičastom dijelu spektra.

Izgled maglice M57 je sličan je planetarnoj maglici M27. Razlika je što M57 vidimo oko 30° otklonjeni od osi, a kod M27 taj kut je gotovo 90°. Masa maglice je oko 0,2 solarne mase.

Jezgru planetne maglice otkrio je mađarski astronom Jenő Gothard 1. rujna 1886. iz slika slikanih iz svog opservatorija u Herénya kod Sambotela, danas dijelom tog grada. U zadnjih dvije tisuće godina središnja zvijezda ove maglice ostavila je asimptotsku granu divova nakon što je potrošila zalihe vodikovog goriva. Stoga više ne proizvodi svoju energiju nuklearnom fuzijom i u smislu zvjezdane evolucije postaje kompaktna zvijezda bijeli patuljak.

Amaterska promatranja

M57 moguće je vrlo lako pronaći. Nalazi se točno na pola puta od između zvijezda Beta i Gama Lire. Unatoč velikom sjaju zbog malih dimenzija maglice potrebno je veće povećanje da bi se raspoznala. Zbog toga je gotovo nevidljiva u dalekozorima 10x50 dok veći dalekozori s povećanje od 20 i više puta je mogu pokazati. U teleskopima oblik prstena će biti jasno uočljiv. Teleskopi veći od 200 mm pokazat će da je i unutrašnjost maglice ispunjena plinom. Teleskopi veći od 500 mm mogu pokazati vanjske ovoje maglice ali u savršenim uvjetima. Za uočavanje središnje zvijezde potreban je teleskop od 350 mm, tamno nebo, stabilna atmosfera i velika povećanja.

Vidi

Izvori

Vanjske poveznice

Skica maglice M57


Koordinate: nebovid 18h 53m 35.01s, +33° 1′ 42.9″