Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Luka Purić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Datoteka:Luka Purić.jpg
Luka Purić

Luka Purić (Hodošan, 10. listopada 1881.Graz, 1. prosinca 1914.) svećenik i pisac, hrvatski narodni preporoditelj Međimurja.

Životopis

Luka Purić rodio se u Hodošanu, u župi Sveti Juraj u Trnju, 10. listopada 1881. godine. U svojoj obitelji, bio je najstariji od petero braće i tri sestre. Obitelj Purić bila je ugledna i za tadašnje prilike jedna od imućnijih, te su svoje sinove, Luku i Blaža, odlučili školovati. Već u pučkoj školi, svetojurski župnik Juraj Pecek, zapazio je izrazitu nadarenost Purića, te mu pomogao da se upiše na gimnaziju u Keszthelyu. Za vrijeme školovanja u Keszthelyu, bio je najbolji đak. Nakon mature, upisao je Teološki fakultet u Zagrebu. Tijekom sjemeništa i bogoslovije u Zagrebu, počelo je izrazitije kucati Purićevo veliko srce za hrvatsku zemlju – Međimurje. Svjestan da je potreban svom narodu u Međimurju, 1905. godine uspijeva dobiti mjesto u Štrigovi, gdje ostaje do 1911., odakle odlazi za župnika u Belicu. Početkom I. svjetskog rata, Purić je među prvima unovačen kao vojni svećenik. Iz rata se ubrzo vraća u Belicu teško narušena zdravlja, i odlazi u bolnicu u Gradec (Graz - Štajerska) u kojoj umire 1. prosinca 1914. U Gradcu je pokopan 3. prosinca 1914. godine. Purić je cijeli svoj kratki život posvetio borbi, riječju i perom, za svoj narod u Međimurju. Na žalost, njegovi posmrtni ostaci nikad nisu vraćeni u Međimurje.


Kulturnopolitički rad

Početkom 20. stoljeća, na društvenu i političku scenu stupa međimurska hrvatska inteligencija (Luka Purić, Ivan Novak, Vinko Žganec) s idejom borbe za nacionalno oslobođenje i priključenje nacionalnoj matičnoj zemlji, Hrvatskoj. U dramatičnim prilikama po završetku I. svjetskog rata izbila je «Međimurska revolucija» koja je završila vojnim pohodom hrvatskih dragovoljaca te oslobođenjem i priključenjem Međimurja Kraljevini SHS na Badnjak 1918. Svoj kratki život, Luka Purić posvetio je Međimurju. Međimurski klub bogoslova osnovao je u zagrebačkom sjemeništu, sa željom da pokaže budućim mladim duhovnicima kako će pomagati svom narodu u Međimurju. Često je pisao u varaždinskim novinama Naše pravice, a ti članci potakli su narodnjake u saboru da traže pripojenje Međimurja Hrvatskoj.

Purić se istaknuo sa svojim radom na kulturnom i prosvjetnom polju. Uvijek je isticao važnost i značaj domoljublja, kao i ljudi koji su se borili za Međimurje (Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan i dr.). Zaslužan je i za širenje katoličke štampe, za rad s mladima i djecom – priređuju nabožne i šaljive igrokaze koji su lijepo prihvaćeni od ljudi.

Luka Purić, još kao student teologije, odazvao se pozivu Društva hrvatskih književnika za otvaranjem pučkih knjižnica i provodi inicijativu otvaranja pučkih knjižnica širom Međimurja, pružajući na taj način otpor mađarizaciji. Luku Purića možemo smatrati prvakom osnivanja knjižnica u Međimurju, a postoje podaci da je bio i veliki darovatelj i sakupljač knjiga za te knjižnice ( Hodošan, Orehovica, Kotoriba, Prelog, Vidovec, Donji Kraljevec, Donja Dubrava i Goričan).

Luka Purić, želeći unaprijediti gospodarstvo u Međimurju, preveo je s mađarskog na hrvatski, pravila zadruge tipa Raiffeisen i pretpostavlja se da je osnovao prvu zadrugu u Belici (selo u Međimurju).

Datoteka:Kako je ....u Medjumurju.jpg
Naslovnica knjižice tiskane 1904. godine

Spisateljski rad

Još za vrijeme studija u Zagrebu, Purić je objavio feljton Slika (kip) Medjumurja u sadašnjosti, u listu Naše pravice. Feljton je objavljen u prva četiri broja, a kasnije je nadopunjen i objavljen kao zasebna knjiga, pod naslovom, Kako je našoj hrvatskoj braći u Medjumurju?. Oštro se protivi mađarizaciji, iskorjenjivanju hrvatskog jezika, smatrajući da je pripojenje Međimurja Hrvatskoj nužno i neophodno. U predgovoru knjizi obraća se svom narodu: „Evo Vam male knjižice, da ju čitate, Vi i djeca Vaša. Neka ova knjižica bude iskra ljubavi za Vašu majku Hrvatsku, koja iskra neka tinja u srcu Vašem i Vaše djece do desetog koljena. Bog Vas čuvao i branio! Rodoljub (potpis)“

Purić na jedan posve jedinstven način pristupa analizi vrijednosti i značaju očuvanja materinskoga, hrvatskog jezika. Takav pristup vrijednostima materinjeg jezika - slikovit, sugestivan, emotivan – nalazimo kod Kukuljevića, Preradovića i Štoosa, književnika, koji su također materinskom hrvatskom jeziku pridavali veliku nacionalnu, ali i ljudsku vrijednost.

U 5. broju Naših pravica izlazio je novi Purićev feljton – Put k slobodi i sreći, s podnaslovom – Razgovor s medjumurskim Hrvatima, dok je u 36. broju započeo izlaziti njegov treći feljton – Živila Hrvatska! Napried u Medjumurje!, a feljton pod naslovom – O ljubavi domovine, počeo je izlaziti 1905. godine također u Našim previcama, ali samo početak, kasnije je feljton tiskan u knjizi O ljubavi domovine. Ban Jelačić i godina 1848.

U svojim djelima Luka Purić želio je poručiti i dati snagu međimurskim Hrvatima da ustraju u borbi za očuvanje materinskoga jezika i priključenja Međimurja Hrvatskoj. On kao veliki vizionar, romantik, idealist i učitelj, želi prije svega doći do rješenja koje će dati kvalitetniji položaj Međimurju na političkom, prosvjetnom i gospodarskom polju.

Osim ovih knjiga, Purić piše raznolike članke i domoljubne pjesme, koje s ljubavlju i oduševljenjem slave Međimurje i međimurske Hrvate. Svaka je njegova pjesma oda i himna Međimurju, hrvatskom jeziku i hrvatskoj materi, a objavljivane su najčešće u Katoličkom listu, Našim pravicama, Riječkim novinama i sl...

O Luki Puriću

Podataka o životu i radu Luke Purića možemo iščitati iz nekrologa koji je objavljen 17. prosinca 1914. u Katoličkom listu. Iz tog članka doznajemo da je Luka Purić bio izrazito nadaren i oštrouman, te da je konstantno pratio sva suvremena zbivanja koja su bila povezana s bogoslovljem, kulturom i socijalnom tematikom. O Luki Puriću pisao je i profesor Ljubomir Kuntarić (Požega, 21. rujna 1898. – Požega, 18. kolovoza 1988.) koji je u čakovečkoj učiteljskoj školi radio od 1923. do 1941. godine, i posvetio se istraživanju političke i kulturne povijesti Međimurja. U Varaždinskim novostima, (broj 143.) 1941. godine objavio je članak Luka Purić, borac za očuvanja hrvatstva Međimurja.

U Čakovcu je profesor Kuntarić pokrenuo 1935. godine Vjesnik međimurskih zadrugara (15. ožujka), i već u prvom broju Stanko Ovčar, zadrugar iz Belice, napisao je najvjerojatnije na poticaj profesora Kuntarića, članak Moje uspomene na Luku Purića. Također u rukopisu profesora Kuntarića nailazimo na podatak, da je mladi svećenik, Luka Purić, preveo s mađarskog na hrvatski jezik Pravila zadruge Rajfajzenova tipa, sa željom da se i u Međimurju osnuju nezavisne zadruge koje bi ekonomski ojačale seljaštvo

Djela

  • O ljubavi domovine. Ban Jelačić i godina 1848., 1905.
  • Kako je našoj hrvatskoj braći u Medjumurju
  • Put k slobodi i sreći
  • Živila Hrvatska! Napried u Medjumurje!

Literatura

  • Bartolić, Z. Sjevernohrvatske teme: studije i rasprave: Luka Purić - međimursko pitanje i hrvatski pokret međimurskih Hrvata. Zagreb : Naklada Dr. Feletar, 2001.
  • Kuntarić, Lj. Bilješke o prilikama u katoličkom pokretu poslije 1918.g.(rukopisna građa)
  1. PREUSMJERI Predložak:Kategorizirati