Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.
Kadžaran
Քաջարան
Pogled na Kadžaran
Pogled na Kadžaran
Pogled na Kadžaran
Grb
Grb
Koordinate: 39°09′N 46°09′E / 39.15°N 46.15°E / 39.15; 46.15
Država Armenija
Marzer Sjunik
Osnivanje 1958.
Površina
 - Ukupna 2,74 km²
Visina 1.950 m
Stanovništvo (2001.)
 - Grad 8.439[1]
Vremenska zona UTC (UTC+4)
 - Ljeto (DST) +5 (UTC)
Poštanski broj 3309
Pozivni broj +374 (285)
Službena stranica http://kajaran.am/
Zemljovid
Kadžaran na karti Armenija
Kadžaran
Kadžaran
Kadžaran na karti Armenije

Kadžaran (arm. Քաջարան) je grad i općina u Armeniji, u Sjunikskom marzeru. Udaljen je 356 km od Erevan, 25 km od Kapana i 50 km sjeverno od granice Irana.

U okolini su veoma bogata nalazišta bakra i molibdena, a sam grad je poznat po velikom kombinatu koji se bavi preradom ovih ruda.

Zemljopis

Grad i općina Kadžaran se nalaze u jugozapadnom dijelu armenskog marzera Sjunika, smješteni u dolini rijeke Vohči i okružen obroncima Zangezurskih i Megrinskih planina. Leži na prijelazu između dva ekosistema na nadmorskoj visini između 1.750 metara (u dolini rijeke) do 2.100 metara. Zapadno od grada nalazi se i najviši vrh Zangezurskih planina Kapudžuh (visok 3.904 m). Područje se odlikuje veoma jakom erozijom.

Povijest

Područje oko današnjeg grada je bilo stalno naseljeno još u periodu 3. i 2. milenija prije nove ere, a svjedoci tih prvobitnih naselja su brojni poganski hramovi koji su pronađeni u ovoj oblasti a koji datiraju iz najranijih vremena. U ovoj oblasti metal se obrađuje od brončanog doba.

Prvi veći rudnici bakra otvoreni su 1890. i radili su do 1910. godine.

Sovjetski geolozi su tokom tridesetih godina prošlog stoljeća brojnim istraživanjima terena utvrdili postojanje velikih zaliha bakra u ovom području, zbog čega je 1952. otvorena velika tvornica za preradu ruda bakra i molibdena. Ubrzo su oko rudnika i same tvornice nikle brojne radničke kućice koje su se ubrzo pretvorile u pravo naselje.

Kadžaran, koji je ime vjerojatno dobio po istoimenom selu koje je smješteno u ovoj oblasti, status grada je dobio 1958. godine i danas je jedan od sedam gradskih centara u Sjuniku.

Klima

Klima je planinska, a godišnji prosjek temperature je 6,9 °C. Apsolutni temperaturni maksimum iznosi 33,5 °C a minimum -18,5 °C. Godišnje se u prosjeku izluči oko 600 – 705 mm padavina, najviše u svibnju i lipnju. Prosječna vlažnost zraka je 69%, a najvlažniji mjesec je svibanj sa vlažnočom od 74%.

Stanovništvo

Prema popisu iz 2001. godine, živjelo 8.439 stanovnika. Većinu stanovništva grada čine imigranti iz Kapana i Karabaha, armenske nacionalnosti.

Gradska privreda

Privrednu osnovu samog grada, ali i cijelog područja čini eksploatacija i prerada rude. Planinsko područje oko grada je veoma bogato rudama bakra i molibdena, a prva istraživanja rudnih resursa ovog područja započela su 1931. godine. Eksploatacija je započela 1952. godine. Ruda koja se vadi u ovdašnjim rudnicima uglavnom sadrži visoke procente molibdena, halkopirita, pirita i magnetita. Od sporednih elemenata vrijedi pomenuti zlato, srebro, renij, selen i bizmut. Postoje i izrazito bogate naslage bakarne rude. U Kadžaranskom rudniku nalazi se 87% cjelokupnih zaliha bakarne rude u području i 8% cjelokupnih zaliha molibdena.

Ruda se obrađuje u tvornicama koje se nalaze u samom gradu a posluju u sastavu Zangezurskog kombinata za bakar i molibden. U tvornici je u 2002. obrađeno preko 8 milijuna tona rude, što je oko 95% planiranih vrijednosti. Većina gotovih proizvoda se izvozi. U tvornici je zapošljeno nešto manje od 4.000 ljudi. Jedan dio rude se u sirovom stanju prevozi na obradu u kombinate u Erevanu i Alaverdiu.

U ekonomskom pogledu za grad je veoma važna činjenica da od 2008. kroz njega prolazi plinovod koji glavni grad Erevan snabdijeva prirodnim plinom iz Irana.

Galerija

Vidi još

Izvori

  1. Stanovništvo , "Armenian Statistical Service of Republic of Armenia" (str. 80), armstat.am, pristupljeno 20. svibnja 2017.

Vanjske poveznice