Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Johannes Frischauf

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Johann Frischauf (1907)

Johannes Frischauf (Beč, 7. rujna 1837.Graz, 7. siječnja 1924.), austrijski matematičar, geodet i alpinist, popularizator astronomije, biologije, turizma i planinarstva

Životopis

Frischauf se najviše bavio kartografijom. U raspravi Beiträge zur Geschichte und Construction der Karten-projectionen objavljenoj u Grazu 1891. godine povezuje Tissotovu konusnu projekciju s Lambertovom konformnom, a čitava rasprava posvećena je J. H. Lambertu. Godine 1905. objavljuje u Leipzigu Die Abbildungslehre und deren Anwendung auf Kartographie und Geodäsie, u kojem poopćuje kartografsku projekciju kao preslikavanje s kugline plohe u ravninu, na općenitije preslikavanje. U tom djelu Frischauf se, između ostalog, bavi svojstvima afinog preslikavanja, preslikavanjem jedne plohe na drugu, ekvivalentnim i konformnim preslikavanjima, poliedarskom projekcijom, primjenama teorije preslikavanja u višoj geodeziji, izborom projekcije, poviješću teorije preslikavanja i Zemljinim matematičkim oblikom.

Godine 1913. objavljuje u Stuttgartu udžbenik Die mathematischen Grundlagen der Landesaufnahme und Kartographie des Erdsphäroids. U uvodu toga udžbenika napisao je da se geodezijom i kartografijom bavi još od doba svojeg studiranja, te posebno ističe da je imao sreću slušati predavanja dr. Josefa Herra na Visokoj tehničkoj školi u Beču o praktičnoj geometriji, sfernoj astronomiji i višoj geodeziji. U tom udžbeniku Firschauf obrađuje Zemljin elipsoid, sfernu trigonometriju, osnove više geodezije, afinitet i preslikavanje ploha, preslikavanje sferoida na plohu kugle, primjenu konformnih projekcija na rješavanje geodetskih problema, preslikavanje sfere u ravninu, trigonometrijsko određivanje visina, povijest sferoidne geometrije i teorije preslikavanja, te vezu između državne izmjere i kartografije.

Godine 1919. objavljuje knjigu "Beiträge zur Landesaufnahme und Kartographie des Erdsphäroids" na 200 stranica kao dopunu svojem udžbeniku iz 1913. Između ostalog, u tom djelu bavi se i pseudocilindričnim projekcijama te predlaže neke nove. Frischauf je bio osvjedočeni prijatelj Hrvata i Slovenaca, pa je u vezi s time bio i osnivač, savjetnik ili suradnik mnogih njihovih udruženja i društava. Primjerice, u svojstvu počasnoga gosta bio je nazočan na otvorenju suvremenoga Sveučilišta u Zagrebu 1874. godine. Sudjelovao je na osnivačkoj skupštini Hrvatskoga sokola i osnutku Hrvatskoga liječničkog zbora.

Od 1868. godine sustavno je obilazio i opisivao planine u Hrvatskoj i Crnoj Gori i slovenske Alpe, posebno Kamniško-Savinjske Alpe. Brinuo se za postavljanje planinarskih domova u Savinjskim Alpama, gdje je postavio tri takva doma. U Kamniško-Savinjskim Alpama istražio je i markirao mnogo planinarskih putova, odredio velik broj visina i o tome pisao opširne članke. Godine 1893. Slovensko planinarsko društvo proglasilo ga je počasnim članom. Po njemu se zove planinarski dom na Okrešlju. U povodu obilježavanja stote obljetnice ogranka Savinjske doline Slovenskog alpskog društva, Alpsko društvo iz Celja podiglo je u Logarskoj dolini spomenik Franu Kocbeku i Johannesu Frischaufu, dvojici s nemjerljivim zaslugama za razvoj planinarstva i alpinizma u Kamniškim i Savinjskim Alpama. Spomenik je 1993. na prigodnoj svečanosti otkrio predsjednik Republike Slovenije.

U proljeće 1874. pri usponu na Klek sastaje se J. Frischauf s Vladimirom Mažuranićem i Budom Budosavljevićem te ih potiče na osnivanje hrvatskoga planinarskog društva. Frischauf je prošao pješice cijeli put od Rijeke do Crikvenice i Selca, te u detalje opisao ljepote krajolika, morskih uvala i plaža, blizinu golemih šuma Gorskog kotara, odnosno predio u kojemu se struje morskoga zraka miješaju s planinskim zrakom, što je onodobna medicina uvelike vrednovala kao mjesto za oporavak i liječenje. Frischauf je 1891. godine izdao prvi vodič na njemačkom jeziku o Crikvenici, pod imenom Das klimatische Kurort und Seebad Crikvenica (Klimatsko lječilište i morsko kupalište Crikvenica).

Djela

  • Beiträge zur Geschichte und Construction der Karten-projectionen. Lauschner & Lubensky, Graz 1891, 14 str.
  • Das klimatische Kurort und Seebad Crikvenica. 1891.
  • Bemerkungen zu C. S. Peirce Quincuncial Projection. American Journal of Mathematics 1897, v. 19, no. 4, str. 381-382.
  • Die Abbildungslehre und deren Anwendung auf Kartographie und Geodäsie. Zeitschrift für Mathematischen und Naturwissenschaftlichen Unterricht 1905, v. 36, str. 393-404, 477-497; (i kao posebno izdanje) Sonderdruck, B. G. Teubner, Leipzig 1905, 32 str.
  • Zur Abbildungslehre und deren Anwendung auf Landesaufnahme. Zeitschrift für Vermessungswesen 1908, v. 37, str. 225-240.
  • Zur Abbildung des Erdsphäroids. Zeitschrift für Vermessungswesen 1908, v. 37, str. 326-330.
  • Zur Wahl der Projektion für Karten grossen und mittlern Massstabs. Petermanns Mitteilungen 1908, v. 54, no. 7, str. 161-163.
  • Zur Abbildung der Flächen. Österreichische Zeitschrift für Vermessungswesen 1909, str. 12.
  • Zur Polyederprojektion. Zeitschrift für Vermessungswesen 1909, v. 38, no. 19, str. 515-516.
  • Das Hilfsdreieck der Abbildung der Kugel auf der Ebene. Zeitschrift für Vermessungswesen 1910, v. 39, no. 18, str. 473-484.
  • Die Polyederprojektion. Petermanns Mitteilungen 1910, v. 56-2, no.1, str. 29-30.
  • Die mathematischen Grundlagen der Landesaufnahme und Kartographie des Erdsphäroids. Stuttgart 1913, 204 str.
  • Zum kartographischen Bilde des Gross- und Parallel-Kreises. Zeitschrift für Vermessungswesen 1914, v. 43, no. 1, str. 1-15.
  • Beiträge zur Landesaufnahme und Kartographie des Erdsphäroids. Teubner, Leipzig 1919, 200 str.

Literatura

  • J. P. Snyder: A Coparison of Pseudocylindrical Map Projections. The American Cartographer 1977, Vol. 4, No. 1, str. 59-81.
  • M. Sijerković: Dva tisućljeća hrvatske meteorologije. Hrvatska vodoprivreda 2005, br. 154, str. 50-51.