Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Jenő Anisich

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Jenő Anisich (Jeno Anišić) (Bajmak, 6. srpnja 1915.), kanonik, lektor Kalačkoga prvostolnog kaptola, arhiprezbiter, apostolski prabilježnik (protonotar), opat sv. Augustina Kalačkoga i umirovljeni ravnatelj Međunarodnog Caritasa.[1]

Rođen u Bajmaku u obitelji oca Hrvata Mihála i majke Marije, rodom iz Bratislave. U Bajmaku završio pučku školu, a gimnaziju u Subotici. Jenovi stričevi su pošli svećeničkim putem, a Jeno se poveo njihovim primjerom. Bogoslovlje je početo studirati u Zagrebu prije rata, a završio u Kalači tijekom Drugog svjetskog rata. 1942. godine zaredio se za svećenika. U Kalači je bio kapelan, vjeroučitelj i profesor latinskog, pa kapelan u Tompi i Bačkom Aljmašu. Dolaskom sovjetskih snaga 1944. prijetila mu je smrtna opasnost pa je iz Aljmaša prebjegao u Kalaču. Nakon toga bio je kapelan u Dušnoku, Kaćmaru, Baškutu i u župi sv. Emerika u Kalači. Nije htio pristupiti u državno svećeničko udruženje zbog čega je osuđen i protjeran iz Bačko-kiškunske županije. Nakon protjerivanja bio je kapelan u Ajošu i Kecelju. Od osude stalno je bio pod policijskom paskom, bio je sumnjičen za špijunažu pa mu je kuća nekoliko puta pretražena. Oduzeli su mu i putovnicu i mađarsko državljanstvo, pa je revolucionarne 1956. protjeran u Austriju. [2]

U Austriji je bio dušobrižnik u Bregenzbenu i u Vorarlbergu ravnatelj mađarske misije. Iz Austrije je prebjegao u ČSSR, odakle je jeseni 1956. pokušao se vratiti u Mađarsku. Veleposlanstvo mu nije odobrilo, a nadbiskup mu je zapovijedio ostati u inozemstvu i organizirati rad međunarodnog Caritasa. Ravnao je tom ustanovom u Švicarskoj od 1957. do mirovine. Za ravnateljstva u progonstvu tijekom 40 godina pomogao je mnogim biskupijama, osobito Crkvi u Bačkoj, ali i u Zagrebu. Osigurao financiranje gradnje pet crkava u jugoistočnoj Europi i obnovu katedrale u Pečuhu. Poslije umirovljenja vratio se u Kalaču 1995. godine. I poslije umirovljenja pomaže bogoslovima.[3]

Izvor

  1. Bačić, Slaven (gl. urednik); Beretić, S. (tekst natuknice) (2008.). Leksikon podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca 1. Subotica: Hrvatsko akademsko društvo. str. 25-26. ISBN 978-86-85103-11-7 
  2. Bačić, Slaven (gl. urednik); Beretić, S. (tekst natuknice) (2008.). Leksikon podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca 1. Subotica: Hrvatsko akademsko društvo. str. 25-26. ISBN 978-86-85103-11-7 
  3. Bačić, Slaven (gl. urednik); Beretić, S. (tekst natuknice) (2008.). Leksikon podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca 1. Subotica: Hrvatsko akademsko društvo. str. 25-26. ISBN 978-86-85103-11-7 
Sadržaj