Ivan Drač (ukr. Іван Федорович Драч); (Ukrajina, Teližinci, 17. listopada 1936.); je ukrajinski pjesnik, scenarist, književni kritičar, prevoditelj, politički aktivist i disident u Sovjetskoj Ukrajini. Drač je odigrao važnu ulogu tijekom 1980.-tih pri uspostavljanju demokratskog pokreta Ruh Ukrajine, a prethodno je bio aktivan u formiranju Ukrajinske helsinške grupe.
Pjesme su mu složene, kaskadno metaforične. Otvoren je za realističke detalje, uzvišena je svemira, impulzivan. Pjesme mu znatno odudaraju od drugih. Pjesme su mu metaforičan spoj najdubljih slojeva genetičkog sjećanja naroda s tragičnim ritmovima suvremenosti. Zbirkom Suncokret kojom je na netradicionalan način, novitetno izložio pjesničke slike, uzburkao je javnost.[1]
Spada među vodeće ukrajinske intelektualce, posebno je istaknut u zaštiti ukrajinskog jezika, a 2006. godine nagrađen je visokom počasnom titulom «Heroj Ukrajine». Ivan Drač nekoliko je puta bio gost u Hrvatskoj, posebno dobro surađuje sa ukrajinskom dijsporom u Hrvatskoj te članovima Hrvatsko-ukrajinskog društva. Jedno razdoblje Drač je bio predsjednik Kongresa Ukrajinske Inteligencije.
Autorove pjesme
- Soniashnyk (Suncokret, 1962.)
- Balady budniv (Svakodnevne balade, 1967.)
- Do dzherel (Do izvora, 1972.)
- Korin’ i krona (Korijen i kruna, 1974.)
- Kyïvs’ke nebo (Kijevsko nebo, 1976.)
- Duma pro vchytelia (Misao o učitelju, 1977.)
- Soniashnyi feniks (Sunčani feniks, 1978.)
- Sontse i slovo (Sunce i slovo, 1979.)
- Telizhentsi (1985), Khram sontsia (Hram Sunca, 1988.)
- Lyst do kalyny (List do kaline, 1990.)
- Vohon’ iz popelu (Vatra iz pepela, 1995.)
Povezani članci
Izvori
- ↑ Tribina Hrvatsko slovo uživo. Darija Pavlešen: Pjesnik s dvije domovine, str. 15, Hrvatsko slovo, petak, 1. veljače 2008.