Dmytro Pavlyčko

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
(Preusmjereno s Dmitro Pavličko)
Skoči na:orijentacija, traži
Pjesnik Dmytro Pavlyčko, Ukrajina

Dmytro Pavlyčko (ukr. Дмитро Васильович Павличко); (Ukrajina, Stopčativ, 28. rujna 1929.); je ukrajinski pjesnik, scenarist, povjesničar kulture, književni prevoditelj, društveni aktivist i političar. Pavličko je čest gost u Hrvatskoj i aktivan je u javnom promicanju i prepoznavanju bliskosti između hrvatske i ukrajinske kulture, književnosti i jezika.

U jednom od svojih javnih nastupa iznosi svoje mišljenje: "Hrvatsko pjesništvo za nas, Ukrajince – to je živa povijest duha srodnog naroda, čitajući je mi upoznajemo sebe, obogaćujemo se vjerom u svoju i hrvatsku nacionalnu, kulturnu i državnu neumrlost." Pavličko govori nekoliko svjetskih jezika, preveo je na ukrajinski nekoliko poznatih svjetskih djela.

Životopis

Dmytro Pavlyčko je rođen 1929. u karpatskom selu Stopčativ (danas Ivano-Frankivska oblast). Sa svega 15 godina optužen je od sovjetskih vlasti za pomaganje Ukrajinske ustaničke armije (UPA) te je poput tisuće nevino optuženih osoba 1945. pritvoren. Nakon 12 mjeseci provedenih u zatvoru pušten je na svoj 16 rođendan.

Godine 1953. Pavličko je završio Sveučilište Ivan Franko u Ljvivu, smjer psihologije. Uskoro se zaposlio u lokalnom časopisu «Žovten» (danas «Dzvin»), a nešto kasnije preselio se u Kijev gdje je radio u uredu Saveza pisaca Ukrajine. Od 1971. do 1978. uređivao je časopis «Vsesvit». U 80.-im godinama Pavličko postaje jednim od glavnih pokretača modernog demokratskog pokreta Ruh Ukrajine.

Pjesma Dmytra Pavlyčka: Hrvatska

Po brdima Božja ruka laka
Prostrla je sela poput platna,
Tu se širi jedna zemlja skladna,
Kukuruzna, sočna, vinogradna
Što miriše poput medenjaka.
Prozirno k dječja duša, bistro,
Šumi more plavetno i čisto.
Obale-k košare jagoda:
Krovovi se naselja crvene,
A masline zelenilo nude
Da zaštite i ptice i ljude.
Na slavensko stablo tu je davna
Rimska još nakalemljena grana.
I hridine sve, i sve doline,
Gdje sad pčele zuje pjesme svoje,
Na krvavim temeljima stoje.
Razlijeva se nebom bijela pjena,
A na vodi, iza plavih stijena -
Oble gore kô grudi i koljena
Mladih žena što plivaju leđno.
Oči kuća srušenih do tla,
Svi tragovi ugašenog rata
Pune dušu, i htio bih znati -
Možda mi predci, Bijeli Hrvati,
Prožimlju tako srce do dna.
Kô nestali snovi iz djetinjstva
Tu nada mnom blista krošnje siva:
Tisućljetna maslina, Hrvatska,
Puna rana, ali uvijek živa!
Dmytro Pavlyčko, Ukrajina

Djela

  • Любов і ненависть, 1953.
  • Моя земля, 1953.
  • Чорна нитка, 1958.
  • Правда кличе, 1958.
  • Гранослов, 1968.
  • Сонети подільської осені, 1973.
  • Таємниця твого обличчя, 1974, 1979.
  • Магістралями слова, літературна критика, 1978.
  • Світовий сонет, переклади, 1983.
  • Над глибинами, літературна критика, 1984.
  • Спіраль, 1984.
  • Поеми й притчі, 1986.
  • Біля мужнього слова, літературна критика, 1988.
  • Покаянні псалми, 1994.
  • Антологія словацької поезії ХХ століття, 1997.
  • Золоте ябко, 1998.
  • Сонети В.Шекспіра, 1998.
  • 50 польських поетів, 2000.
  • Поезії Хосе Марті, 2001.
  • Наперсток, 2002.
  • Рубаї, 2003
  • Сонети, (оригінальні твори й переклади), 2004.
  • Не зрадь, 2005.
  • Три строфи, 2007.
  • Аутодафе, 2008.
  • Мала антологія хорватської поезії, 2008.

Povezani članci

Vanjske poveznice