Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Grga Tuškan

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Grga Tuškan (Ladvenjak, Karlovac, 1845.Sisak, veljača 1923.)[1], hrvatski političar

Grga Tuškan (karikatura, 1907.)

Rođen je u siromašnoj seljačkoj obitelji. Pučku školu pohađao je u rodnom mjestu, a gimnaziju u Karlovcu. Potom je pohađao Pravoslovnu akademiju u Zagrebu, a doktorat prava stekao je u Grazu. Nakon toga se posvetio sudstvu i 1873. stupio u praksu kod sudbenog stola u Zagrebu, no nakon samo nekoliko mjeseci prešao je kao odvjetnički perovođa u odvjetničku kancelariju dr. Lavoslava Šrama. Ban Ivan Mažuranić mu je ponudio mjesto vladina tajnika, ali je Tuškan, želeći biti slobodan i nezavisan, odlučio 1877. otvoriti odvjetnički ured u Sisku.

Kao član Stranke prava na izborima za Hrvatski sabor kandidira se u Sisku i biva izabran nakon nekoliko pokušaja. Nakon razlaza pravaša, izražavao je netrpeljivost spram Čistoj stranci prava i slijedom toga pristupa domovinašima, čiji je kasnije bio i predsjednik. Kasnije prihvaća politiku novoga kursa, što će uslijediti nakon događaja vezanih za narodni pokret protiv bana Khuena 1903./1904., kad njegova nova Hrvatska stranka prava pristupa Hrvatsko-srpskoj koaliciji.

Bio je najznačajniji i vjerojatno najutjecajniji političar u Sisku u drugoj polovini 19. i prvoj polovini 20. stoljeća. Bio je član sisačke lože slobodnih zidara. Najpoznatiji je po svjedočenju o tjelesnom obračunu zastupnika Josipa Gržanića s banom Khuenom Héderváryjem u Saboru, povodom t.zv. arhivske afere (poznati "saborski vritnjak", 5. listopada 1885.), kada je u istražnome zatvoru (10. listopada 1885.) izjavio: "Ja držim da je udaren preuzvišeni g. ban nogom..." Budući da je vlast htjela zataškati takvu "sramotu", okrivljen je za klevetu te mu se oduzima titula doktora prava i zabranjuje odvjetnički rad, kao i Davidu Starčeviću, a obojica su osuđeni i na šest mjeseci zatvora. Tim više je neobično što je kasnije bio u domovinašima i pravaškim frakcijama koje su podupirale Khuena i vladajući režim te je eklatantan primjer konvertitstva i nestalnosti hrvatskih političara i politike.

Literatura

  • Grga Tuškan – povijest pravaštva u Sisku (katalog izložbe), Gradski muzej Sisak, Sisak, 2000.