dr. Franjo Bučar (Zagreb, 25. studenog 1866. - Zagreb, 26. prosinca 1946.), hrvatski književnik, književni povjesničar i športski djelatnik.
Životopis
Školovao se u Zagrebu, Beču i Stockholmu, gdje je proučavao gimnastički sustav Švedske. Završio je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu 1886. godine.[1] Filozofski fakultet, smjer povijest i zemljopis završio je u Zagrebu, a povijesne znanosti doktorirao je u Grazu 1897. godine.
Kao povjesničar književnosti, bavio se istraživanjem protestantske književnosti u Hrvata, a pisao je i o skandinavskim književnostima. Bio je istaknuti športski pisac te je napisao više priručnika za mnoge vrste športova.
Bio je popularizator i pokretač uvođenja mnogih športskih disciplina u Hrvatskoj, primjerice gimnastike, skijanja, hokeja na ledu i drugih športova. Godine 1895. preveo je te uvodom i uputom popratio djelo švedskog autora C. H. Liedbecka Gimnastika za pučke škole. U svom djelu ''Igre za društva i škole iz 1925. godine u Zagrebu objavljuje prva odbojkaška pravila.[2] Godine 1936. je objavio djelo Eugena Kvaternika Promemorija princu Jeromeu Napoleonu. Preveo i predgovor napisao Franjo Bučar.
Sudjelovao je u osnivanju brojnih klubova i strukovnih saveza, a odigrao je i istaknutu ulogu u sokolskoj organizaciji. Zaslužan je za izgradnju modernih gimnastičkih dvorana u Zagrebu, Karlovcu i Varaždinu te igrališta u Zagrebu (na prostoru današnjeg Srednjoškolskog igrališta u Klaićevoj ulici i bivšeg igrališta u Tuškancu)[3]. Ostavio je opsežnu korespodenciju sa značajnim ličnostima europske kulture i športa. Sakupio je biblioteku od nekoliko tisuća svezaka. Nagrađen je brojnim domaćim i stranim priznanjima. Godine 1909. izabran je za prvog predsjednika Hrvatskog športskog saveza. Može se reći da je Franjo Bučar donio sve športove u Hrvatsku koji su za njegova života postojali. Osnivač je i prvi predsjednik Jugoslavenskog olimpijskog odbora (1919-1927)[4], koji u početku djeluje u Zagrebu. Član je Međunarodnog olimpijskog odbora od 1920. do 1946. godine.[4]
Po njemu je nazvana Državna nagrada za šport "Franjo Bučar" i to je najviša nagrada koju Hrvatska država dodjeljuje za izuzetna dostignuća u području razvitka športa kao i postignuća u svezi s trajnim razvitkom športa. Dodjeljuje se od 1991. godine.
Najveće postignuće dr. Franje Bučara u športovima kojim se bavio (a nastupao je u športskoj gimnastici, klizanju, skijanju i mačevanju) je bilo drugo mjesto u "strmoj vožnji" na skijaškom natjecanju u Pragu 1896. godine
Bučarovi učenici su također ostavili traga u širenju športske kulture. Njegov učenik Ljudevit Filipec, učitelj gimnastike, utemeljio je Hrvatski sokol u Varaždinu 1902. godine te Sokolicu, prvu žensku gimnastičku skupinu u Hrvatskoj 1906. godine, a bio je pionirom nogometne igre u Varaždinu.[5]
Djela
- Gimnastika i igre u pučkoj školi, Zagreb, (1909.) (suautor Viktor Rudolf)
- Povijest hrvatske protestanske književnosti za reformacije, Zagreb, (1910.)
- Vježbe u tlu, (priredio prema 2. njemačkom izdanju Oskara Joryja te dodao Igre u prirodi), Zagreb, (1917.)
- Igre za društva i škole, Zagreb, (1925.)
- Povijest Hrvatskog Sokola - Matice u Zagrebu: 1874.-1885., Zagreb, (1925.)
- Bibliografija hrvatske protestantske književnosti za reformacije. Sakupio Franjo Bučar, nadopunio i sredio Franjo Fancev, Zagreb, (1938.)
- Uzajamni književni rad Hrvata i Bugara. Hrvatska revija, br. 10, 1942. g.
- O hrvatskoj protestantskoj tiskari u Njemačkoj u XVI. stoljeću, Zagreb, (1943.)
Izvori
- ↑ Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., ISBN 978-953-95772-0-7, str. 918
- ↑ online-zagreb.hr str. 22 Preuzeto 19. veljače 2011.
- ↑ Enciklopedija fizičke kulture Jugoslavenskog leksikografskog zavoda (1975) Bučar, F. 1.izd. Zagreb: JLZ. Sv. 1. 1975
- ↑ 4,0 4,1 MZOŠ: Tko je bio Franjo Bučar? (Arhivirano 9. siječnja 2017.) Preuzeto 19. veljače 2011.
- ↑ Grad Varaždin Marijan Hižak: 100 godina nogometa 1909.-2009. u Varaždinu, ISBN 978-953-7304-53-9