Franjo Fancev
| Franjo Fancev | |
| Franjo Fancev | |
| Rođenje | 24. rujna 1882. |
|---|---|
| Smrt | 31. ožujka 1943. |
| Zanimanje | filolog i povjesničar književnosti |
| Portal o životopisima | |
Franjo Fancev (Virje, 24. rujna 1882. – Zagreb, 31. ožujka 1943.) bio je hrvatski knjižničar, filolog i povjesničar književnosti.[1]
Pohađao je gimnaziju u Bjelovaru i Klasičnu gimnaziju u Zagrebu koju je završio 1902. godine.[2] Studirao je slavensku i romansku filologiju u Zagrebu i Beču. Radio je kao profesor u Bjelovaru te knjižničar i ravnatelj Sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Od 1922. do smrti bio je profesor starije hrvatske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.[1] Urednik je "Građe za povijest književnosti hrvatske". Proučavao je kajkavski dijalekt, jezik protestantskih hrvatskih pisaca te latiničke spomenike crkvene književnosti 14. i 15. stoljeća, što ga je dovelo do spoznaje o jedinstvenosti hrvatske književnosti bez obzira na tri pisma i na crkvenu i političku rascjepkanost hrvatskog prostora.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 LZMK / Hrvatska enciklopedija: Fancev, Franjo, pristupljeno 24. rujna 2015.
- ↑ Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., ISBN 978-953-95772-0-7, str. 922.