Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Fiziologija čovjeka

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Fiziologija čovjeka
Fiziologija čovjeka
Crtoež ljudskog kostura.
Znanstveno polje Temeljne medicinske znanosti
Znanstveno područje Biomedicina i zdravstvo
Klasifikacija znanosti u Hrvatskoj

Fiziologija čovjeka jest znanost o mehaničkim, fizičkim i biokemijskim funkcijama normalnih ljudi ili ljudskih tkiva i organa.

Fiziologija u osnovi proučava tijelo na razini organa i sistema. Većina aspekata ljudske fiziologije blisko je homologna s odgovarajućim aspektima fiziologije životinja, i pokusi na životinjama pružili su gotovo cijelu osnovu znanja iz fiziologije. Fiziologija čovjeka jedna je od temeljnih medicinskih znanosti i primjenjuje se u medicinskoj skrbi.

Mnoge fiziološke varijable (kao razina glukoze u krvi, tjelesna temperatura, pH krvi itd.) moraju se održavati u uskim granicama kako bi se održalo zdravlje. Prevladavajuća tema fiziologije je ona o homeostazi, održavanju stabilnog unutrašnjeg okruženja unatoč vanjskim kolebanjima. Zaista, primarna funkcija mnogih organskih sustava jest održavanje homeostaze. Na primjer, mokraćni sustav pomaže kontroliranju količine vode u organizmu kao i održavanje pH vrijednosti krvi i različitih otpadnih produkata, a krvožilni sustav osigurava tkivima stalnu opskrbu kisikom i hranjivim tvarima i otklanja štetne produkte.

Tradicionalno, akademska disciplina fiziologija promatra tijelo kao skupinu sistema s međusobnom interakcijom, svaki s vlastitom kombinacijom funkcija i svrhom:

  • Živčani sustav sastoji se od središnjeg živčanog sustava (mozak i leđna moždina) i perifernog živčanog sustava. Mozak je organ misli, emocija i procesuiranja osjeta, te služi mnogim drugim aspektima komunikacije i kontrole drugih različitih sistema i funkcija. Živčani sustav proučava neuroznanost, a disciplina usredotočena na bolesti jest neurologija. Područje medicine koje dijagnosticira, liječi i proučava mentalne bolesti i ponašanje, jest psihijatrija.
    • Specijalni osjeti sastoje se od vida, sluha, okusa i mirisa. Oči, uši, jezik i nos prikupljaju informacije o okolišu tijela. Proučavanje vida i očiju naziva se oftalmologija, dok se proučavanje sluha, okusa i mirisa naziva otorinolaringologija.
  • Lokomotorni sustav sastoji se od ljudskog skeleta (koji uključuje kosti, ligamente, tetive i hrskavice) te pripadajuće mišiće. Daje tijelu osnovnu strukturu i sposobnost kretanja. Uz strukturnu ulogu, veće kosti sadrže koštanu srž, mjesto stvaranja krvnih stanica. Također, kosti su mjesto skladištenja kalcija i fosfata. Proučavanje skeleta naziva se osteologija, a disciplina koja bavi bolestima tog sustava je ortopedija.
  • Krvožilni sustav sastoji se od srca i krvnih žila (arterija, vena, kapilara). Srce pokreće cirkulaciju krvi, koja služi kao prijenosni sustav za kisik, hranjive i otpadne tvari, stanice imunosnog sustava, signalne molekule itd. iz jednog dijela tijela u drugi. Proučavanje krvožilnog sustava naziva se kardiovaskularna fiziologija, a bolesti proučava kardiologija.
    • Krv se sastoji od tekućine koja prenosi stanice u cirkulaciju, uključujući neke koje se kreću iz tkiva u krvne žile i natrag, kao i slezenu i koštanu srž. U stanice spadaju crvene krvne stanice koje prenose kisik, bijele krvne stanica koje posreduju odgovor na infekciju i strane tvari, te krvnih pločica s odgovarajućim plazmatskim proteinima koji potiču zgrušavanje krvi i zacjeljivanje rana. Proučavanje krvi naziva se hematologija.
    • Probavni sustav sastoji se od usta, jednjaka, želuca, malog i velikog crijeva te rektuma, kao jetre, gušterače, žuči i žlijezda slinovnica. Pretvara hranu u male, hranjive, ne-toksične, molekule koje se mogu prenositi cirkulacijom u sva tkiva u tijelu, te izlučuje neupotrijebljene tvari. Proučavanjem ovog sustava bavi se gastroenterologija.
  • Dišni sustav sastoji se od nosa, nazofarinksa, dušnika i pluća. Dobiva kisik iz zraka i izlučuje ugljični dioksid i vodu natrag u zrak. Proučavanje ovog sustava jest respiratorna fiziologija. Klinički dio jest pulmologija.
  • Mokraćni sustav sastoji se od bubrega, uretera, mokraćnog mjehura i uretre. Otklanja vodu iz krvi i proizvodi urin, koji prenosi mnoštvo otpadnih molekula i višak iona i vode iz krvi. Proučavanje funkcije mokraćnog sustava je nefrologija ili renalna fiziologija, a strukturalnim bolestima bavi se urologija.
  • Imunosni sustav sastoji se od bijelih krvnih stanica, timusa, limfnih čvorova i limfnih žila, koji su također dio limfnog sustava. Imuni sustav osigurava mehanizam kojim tijelo razlikuje vlastite stanice i tkiva od stranih stanice i materijala te ih neutralizira i uništava upotrebljavajući specijalizirane proteine kao antitijela, citokine i mnoge druge. Proučavanjem imunosnog sustava bavi se imunologija.
  • Endokrini sustav sastoji se od endokrinih žlijezda: hipofize, tiroidne, nadbubrežnih, gušterače, paratiroidnih i spolnih, ali i gotovo svi organi i tkiva proizvode specifične endokrine hormone također. Endokrini hormoni služe kao signali između tjelesnih sustava u ogromnom spektru uvjeta, rezultirajući različitim promjenama funkcija. Proučavanje ovog sistema naziva se endokrinologija.
  • Reproduktivni sustav sastoji se od spolnih žlijezda te vanjskih i unutrašnjih spolnih organa. Reproduktivni sustav proizvodi gamete za svaki spol, mehanizam za njihovu kombinaciju i pruža okružje za prvih devet mjeseci razvoja potomka. Proučavanje fizičke fizološke funkcije ovo sustava naziva se reproduktivna fiziologija, a kada se primjenjuje na poremećaje u reprodukciji naziva se ginekologija ili andrologija. Proučavanjem bihevioralnih aspekata jest seksologija, a proučavanje razvoja samog potomka naziva se embriologija.
  • Pokrovni sustav sastoji se od kože, kose i noktiju kao i drugih funkcionalno važnih struktura kao što su žlijezde znojnice i lojnice. Koža omogućava održavanje homeostaze, strukture i pruža zaštitu drugim organima, ali je isto tako veliko senzoričko sučelje za vanjsku svijet. Proučavanje kože naziva se dermatologija.
    • Masno (adipozno) tkivo sastoji se od nekoliko vrsta tjelesne masti, ispod kože i oko unutrašnjih organa. U principu služi kao zaliha goriva, izolacija te daje signale o statusu zaliha drugim sustavima. Proučavanje ovog sustava je relativno novo tako da ne postoji rašireni pojam za disciplinu.

Tradicionalna podjela po sustavima je pomalo arbitrarna. Mnogi dijelovi tijela sudjeluju u više od jednog sustava, a sustavi se mogu podijeliti prema funkciji, embrionalom porijeklu ili kategorizirati drukčije. Na primjer, neuroendokrini sustav, kompleks interakcija između neuroloških i endokrinih sustava koji zajedno upravljaju fiziologijom. Dalje, mnoge aspekte fiziologije nije lako uključiti u tradicionalne organske sustave.

Proučavanje promjene fizioloških procesa u bolesti jest patofiziologija.

Vanjske poveznice

Mrežna mjesta