Epifora je glasovna figura ponavljanja riječi na kraju stihova.
Primjeri epifore kao jezične figure
- Stanko Vraz, „Gazele”
Ždral putuje k toplom jugu - u jeseni,
A meni je put sjevera - u jeseni.
Pastijer čuva po planini krotka stada,
Pa se pojuć vraća kući - u jeseni.
Vrtlar kupi plod svog znoja, zlatne breskve
I jabukâ rumen-voće - u jeseni.
Što se ljeti trudio mnogo oko njega,
Vinogradnik bere grožđe - u jeseni.
Tako svatko kupi, bere i uživa
U veselju plod svojih muka - u jeseni.
A što, Stanko, plod je brigâ, mukâ tvojih?
Gorko voće - bol i suze - u jeseni.
- Ivan Mažuranić, „Smrt Smail-age Čengića”
Djedi vaši rodiše se tudijer,
Oci vaši rodiše se tudije,
I vi isti rodiste se tudijer
Čujem u snu
Sanjam u snu
Vidim u snu...