Delmati
Delmati ili Dalmati bili su narod koji je u antičko doba nastavao područje srednje Dalmacije, na području između rijeka Krke i Cetine.[1][2] Njihovo glavno središte bio je grad Delminij (latinski: Delminium) koji nalazilo se na Duvanjskome polju. Bili su stočari i ratari koji su svake osme godine ponovno su dijelili zemlju. Bili su konzervativni u običajima i vjerovanjima.[1]
Etimologija[uredi | uredi kôd]
Pretpostavlja se da ime Delmati potječe od njihova imena za ovcu (sačuvanog u albanskom: delme), što upućuje na stočarstvo (ovčarstvo) kao pretežitu granu njihova privređivanja.[2]
Povijest[uredi | uredi kôd]
U početku su bili ovisni o Ardijejcima, odmetnuli su se od njih nakon smrti njihova kralja Pleurata III. u prvoj polovica 2. stoljeća pr. Kr. i postali neovisni. Ubrzo dolaze u sukob sa susjednim Daorsima i s grčkim naseobinama Issa, Tragurion, Epetion i Salona. Delmatski napadi na te naseobine i na rimske saveznike Daorse dovode do sukoba s Rimljanima te su iduće stoljeće i pol vođeni delmatsko-rimski ratovi. U borbama s Rimljanima bili su različite sreće: 156. pr. Kr. potukli su rimsku vojsku, 155. pr. Kr., nakon osvojenja Delminija, morali su s Rimom sklopiti mir, 78. pr. Kr. digli su protiv Rima ustanak i zauzeli Salonu, a 48. pr. Kr. pobijedili Cezarovu vojsku, ali su 33. pr. Kr., pritisnuti nadmoćnim rimskim snagama, zatražili od Oktavijana mir. Godine 12. pr. Kr. ponovo su se pobunili, a kada su 6. poslije Krista ilirski Desidijati digli ustanak, Delmati su im se priključili. Nakon što su Rimljani ugušili ustank 9. poslije Krista, Delmati su definitivno pokoreni, nakon čega započinje dugotrajan proces njihove romanizacije. Po Delmatima su Rimljani svoju dotadašnju provinciju Ilirik nazvali Dalmacijom.[1][2]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Delmati, Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 4. prosinca 2020.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Delmati (Dalmati), Proleksis enciklopedija, pristupljeno 4. prosinca 2020.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
| |||||||||||||||||||||||
.jpg)