Taulanti (grč.: Ταυλάντιοι) su bili jedno od najvećih ilirskih plemena. Prema grčkoj mitologiji, Ilirije je bio začetnik ilirskog naroda, a Taulas (Tαύλας) je bio jedan od njegovih šest sinova i rodonačelnik budućeg plemena Taulanti. Taulanti su naseljavali dio obale jadranskog mora oko današnje sjeverne Albanije, odnosno grada Epidamnusa (Drač). Taulanti su značajnu ulogu odigrali u 4. i 3. stoljeću pr. Kr. kada su vladali Ilirskim kraljevstvom, prethodno uspostavljenim od strane Enhilejaca, također ilirskog plemena. Plemena Albani i Partini su također živjeli na približno istim područjima kao Taulanti. Oko 335. godine pr. Kr. kralj Glaukijas je uspostavio dinastiju Taulanta u Ilirskom kraljevstvu a 323. godine pr. Kr. uspijeva vratiti sve zemlje koje su od Enhelejaca osvojili Makedonci. Kasnije su Iliri osvojili i Epidamnus i Apoloniju, grčke kolonije osnovane još u 7. stoljeću pr. Kr.
Važniji Taulantski gradovi su bili Epidamnus, Apolonija, Damastion, Albanopolis, Dimale, Skodra (Skadar), Ulcinium (Ulcinj) i Rizon (Risan).
Južno ilirsko pleme Ardijejci je imalo svoje kraljevstvo koje je bilo veoma moćno i utjecajno u 3. i 2. stoljeću pr. Kr., posebno pod kraljem Agronom i nešto manje u vrijeme kraljice Teute i Skerdileda, Agronovog brata. Taulanti su, uz Daorse, tražili savez sa Rimom kako bi se izvukli iz dominacije Ardijejeca.
Rimski kroničar Tit Livije navodi da je oko 167. godine pr. Kr., nakon sukoba protiv Rima, Gencije, posljednji kralj Ilira poražen, a Ilirija podijeljena na tri dijela. Kao nagradu za podršku, Rim je Daorse, Piruste i Taulante (uz ova tri plemena i Dalmati su otkazali podršku Genciju) oslobodio plaćanja poreza, a njihove su države imale nezavisnost.
Izvori
- Cabanes, Pierre: Les Illyriens de Bardylis à Genthios (IVe - IIe siècles avant J.-C.). (= Regards sur l'histoire. 65). Paris 1988. ISBN 2-7181-3841-6
- J.J. Wilkes, The Illyrians, 1992, ISBN 0-631-19807-5
|