Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Cinkov klorid

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Cinkov klorid (ZnCl2; bezvodni) je vrlo higroskopna sol.

Svojstva

To je bijel zrnat prah ili bijela porculanska masa. Djeluje iritirajuće i dražljivo.
Jako se otapa u vodi i vodena otopina reagira izrazito kiselo. Otapa se i u alkoholu, eteru, acetonu, glicerolu i piridinu pri čemu se otopine jako ugriju jer je reakcija egzotermna. Koncentrirana otopina cinkovog klorida otapa škrob, celulozu i druge organske tvari, a rastaljeni ZnCl2 otapa okside mnogih metala.

Dobivanje

Tvornički se dobiva zagrijavanjem cinka u struji klora. Laboratorijski se može se dobiti i otapanjem cinka ili neke cinkove soli (npr. cinkova oksida ili karbonata) u klorovodičnoj kiselini. Reakcijom cinka i klorovodične kiseline nastaju cinkov klorid i vodik. Povišenje temperature dokaz je da se u reakciji oslobađa toplina, prema tome reakcija je egzotermna.
Iz dobivene vodene otopine kristalizira kao dihidrat (ZnCl2 x 2 H2O), čijim zagrijavanjem nastaje cinkov hidroksiklorid (ZnOHCl).

ZnO + 2HCl --> ZnCl2 + H2O.

Upotreba

Cinkov klorid rabi se u tekstilnoj industriji, za protupožarno impregniranje drvene građe (ponajviše kao sredstvo za konzerviranje željezničkih pragova), za vulkanizaciju gume, u bojadisarstvu, u baterijama (elektrolit u cink-klorid baterijama), u stomatologiji, u elektronici, u metalurgiji se koristi kao sastojak smjesa za otapanje metalnih oksida, za cinčanje, itd..

Koristi se za zaštitu željeza od korozije pocinčavanjem, za meko lemljenje kovina, najčešće u obliku kreme ili paste, tzv. "voda za lemljenje (lotanje)".

Razrijeđena otopina cinkovog klorida naveliko se koristi u medicini eksterno za obloge i za ginekološka ispiranja (jer djeluje kao dezificijens), kao dezodorans i adsringens, itd..


Nedovršeni članak Cinkov klorid koji govori o kemiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.


Izvori

  • Tehnički leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža; glavni urednik: Zvonimir Jakobović. Tiskanje dovršeno 21. prosinca 2007.g., Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 653717. ISBN 978-953-268-004-1, str. 112.