Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Bohrov efekt

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Bohrov efekt je prilagodba za otpuštanje kisika u tkivima s niskom koncentracijom kisika u kapilarama, gdje ugljični dioksid snizi pH krvi. Kad se snizi pH krvi, smanji se i mogućnost hemoglobina da se spoji tj. ostane spojen s kisikom. Hemoglobin se veže s kisikom u prostoru s visokim udjelom kisika tj. u plućima, i otpušta ga u prostoru s malim udjelom kisika, u tkivima.

Glavna funkcija hemoglobina je da prenosi kisik od pluća do tkiva. U tome Bohrov efekt pomaže i to na način da otpušta kisik u tkiva kada se koncentracija vodikovih iona poveća. Pri niskim pH Bohrov efekt omogućava krvi da otpusti kisik da bi ga mišići mogli upotrijebiti. A to znači, da je on neophodan da bi tijelo moglo funkcionirati.

Kisik se iz zraka prenosi do tkivnih mitohondrija u dvije faze: difuzijom iz alveola u eritrocite plućnih kapilara i difuzijom iz sistemnih kapilara u mitohondrije tkivnih stanica. U uvjetima idealnog arterijskog tlaka kisika od 13,3 kPa, litra plazme sadrži samo 3mL fizički otopljenog O2. Kad bi prijenos O2 u krvi, potreban za održavanje normalne potrošnje kisika od 250 mL/min u mirovanju, ovisio o otopljenom O2, srčani minutni volumen morao bi biti veći od 80 L/min, čak i tada kada bi se iz plazme iskorištavao sav kisik. Na sreću, krv prenosi hemoglobin, crvenu bjelančevinu koja sadrži željezo, a nalazi se u eritrocitima. Hemoglobin, pri svojoj normalnoj koncentraciji od 150 g/L, omogućuje da cjelokupna krv prenosi 65 pota više kisika nego plazma pri PO2 od 13,3 kPa. Tu bjelančevinu sintetiziraju nukleirani prethodnici eritrocita, u koštanoj srži.

Zreli je eritrocit stanica bez jezgre, obavijena membranom promjenjiva oblika, koja je dobro prilagođena za protiskivanje kroz uske kapilare. Eritrociti su bikonkavne pločice, promjera oko 8 μm, a debljine 2 μm. U normalnih odraslih osoba oni zauzimaju u prosjeku oko 48% volumena krvi u muškarca i oko 42% u žene. Postotak krvnog volumena koji zauzimaju eritrociti naziva se hematokrit. Najvažniji bjelačevinski sastojak u citoplazmi zrela eritrocita jest hemoglobin. U litri normalne krvi ima oko 150 g hemoglobina u odraslih muškaraca i oko 135 g u odraslih žena. Ukratko, hemoglobin je sastavljen od četiri molekule hema koje vežu kisik (porfirinski prstenovi koji sadrže željezo) i globinskih (proteinskih) lanaca; u svakom lancu je po jedan hem.

Čimbenici

Standardni odnos vezivanja kisika na hemoglobin ovisi o nekim čimbenicima, a to su:

  • Koncentracija vidikovih iona [H+] = 40 nmol/L ( pH = 7,40)
  • P CO2 = 5,3 kPa
  • t = 37 ˚C
  • c (2,3-difosfoglicerata) = 15 μmol/g Hb

Ako se poveća vrijednost bilo kojeg od četiriju čimbenika (H+, P CO2, t, 2,3-DPG), smanjuje se afinitet hemoglobina za kisik. Nasuprot tome, ako se smanji vrijednost bilo kojeg od četiriju čimbenika povećava se afinitet hemoglobina za kisik.

Učinak H+ uzrokovan je većim afinitetom vodikovih iona za deoksigenirani hemoglobin nego za oksihemoglobin. CO2 koji u plazmi stvara ugljičnu kiselinu, uglavnom djeluje tako što povećava koncentraciju H+. Učinak je temperature uobičajeni učinak na kemijsku ravnotežu: povišena temperatura pogoduje disocijaciji O2 i Hb, a snižena temperatura pogoduje njihovu spajanju.

Tvar 2,3-difosfoglicerata (2,3-DPG) nalazi se u eritrocitima u znatno većoj koncentraciji nego u drugim stanicama, jer zreli eritrociti, jer nemaju mitohondrija, stvaraju energiju anaerobnim metabolizmom (glikoliza), pri čemu 2,3-DPG nastaje kao nusproizvod. 2,3-DPG veže se za reducirani hemoglobin jače nego za HbO2 te mu smanjuje afinitet za kisik.