Toggle menu
309,8 tis.
57
18
526,9 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Bogdan Filov

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bogdan Dimitrov Filov
Bogdan Filov

28. predsjednik Vlade Bugarske
trajanje službe
15. veljače 1940. – 14. rujna 1943.
Prethodnik Georgi Kjoseivanov
Nasljednik Petăr Gabrovski
Rođenje 10. travnja 1883.
Smrt 1. veljače 1945.

Bogdan Dimitrov Filov (bugarski: Богдан Димитров Филов, Stara Zagora, 10. travnja 1883. - Sofija, 1. veljače 1945.), bugarski arheolog, povjesničar umjetnosti i političar. Tijekom njegove vladavine Bugarska je postala sedma zemlja koja se pridružila savezu Sila Osovine.

Životopis

Filov je rođen u Staroj Zagori, dijelom se školovao u Njemačkom Carstvu u Leipzigu, Freiburgu i Würzburgu. Od 1. svibnja 1906., radio je u Nacionalnom arheološkom muzeju u Sofiji. Studirao je arheologiju i numizmatiku u Bonnu,Parizu i Rimu (1907.-1909.). Godine 1918. otkrio je nekropolu kod Trebeništa bogatu zlatom i željeznim artefakatima. Između 1910. i 1920. godine bio je ravnatelj Nacionalnog arheološkog muzeja. Kasnije je postao profesor arheologije i povijesti umjetnosti, na Sveučilištu u Sofiji. Godine 1937. izabran je za predsjednika Bugarske akademije znanosti.

Nakon ostavke Georgija Kjoseivanova 15. veljače 1940. imenovan je premijerom Kraljevine Bugarske. Filov je bio saveznik cara Borisa III.. U studenom 1940. godine, Vlada Bogdana Filova predložila je Zakon o zaštiti nacije, a Parlament ga je usvojio 24. prosinca 1940. Ovaj zakon je jednak Nürnberškom zakonu Trećeg Reicha kojim se Židovima ukidaju građanska prava.[1] Filov je osnovao Komesarijat za židovske poslove, kao izvršno tijelo koje se bavi Židovima u Bugarskoj. U skladu s vladinom odlukom donesenom u ožujku 1943., 11.343 Židova iz "novih teritorija" okupirane sjeverne Grčke i Vardarske banovina bilo je deportirano u njemačke pritvore, a kasnije u logor Treblinka gdje su ubijeni i gotovo nitko nije preživio.[2] Zbog pritiska Bugarske pravoslavne crkve i zamjenika predsjednika Parlamenta Dimitra Peševa 50.000 Židova iz "stare zemlje" (Bugarska prije rata) nije deportirano.

Nakon smrti Borisa III. u kolovozu 1943. godine, Filov je postao član Regentnog vijeća koje je osnovano jer je novi car Simeon II. bio maloljetan.

Nakon primirja s Sovjetskim Savezom čije snage su ušli u Bugarsku 1944. godine, osnovana je nova komunistička vlada i uhićeni su članovi Regentog vijeća. Filov i 22 druga javna dužnosnika te večeri su bili osuđeni na smrt od strane "Narodnog suda" i u popodnevnim satima 1. veljače 1945. godine pogubljeni strijeljanjem na groblju u Sofiji.

Izvor

  1. Enciklopedija holokausta: Bugarska. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. svibnja 2009.. http://www.ushmm.org/wlc/article.php?lang=en&ModuleId=10005355 Pristupljeno 19. rujna 2016. 
  2. Holokaust nad Židovima iz Trakije i Makedonije. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. siječnja 2010.. http://www.remember-holocaust.info/#11 Pristupljeno 19. rujna 2016. 
  • Bulgaria in the Second World War by Marshall Lee Miller, Stanford University Press, 1975.
  • Royalty in Exile by Charles Fenyvesi, London, 1981, pps:153-171 - "Czar Simeon of the Bulgars". ISBN 978-0-86051-131-1
  • Boris III of Bulgaria 1894-1943, by Pashanko Dimitroff, London, 1986, ISBN 978-0-86332-140-5
  • Crown of Thorns by Stephane Groueff, Lanham MD., and London, 1987, ISBN 978-0-8191-5778-2
  • Un archeologo al servizio della monarchia bulgara. La parabola politica di Bogdan Filov (1940–1944)by Alberto Basciani, in Francesco Guida (ed) Intellettuali versus democrazia. I regimi authoritari nell'Europa sud-orientale (1933–1953), Roma, Carocci, 2010, ISBN 978-88-430-5239-4