Apsorpcija može imati više značenja:
Kemija
- apsorpcija (lat. absorptio: srkanje, upijanje), u kemijskom smislu, je proces upijanja tvari (na primjer plinova);
- apsorpcija plinova je fizikalno-kemijski proces otapanja plinova u tekućinama (rjeđe u čvrstim tvarima) čitavom masom materije koja upija. Treba je razlikovati od adsorpcije, procesa koji se odvija samo na površini. Na primjer voda u morima i jezerima apsorbira kisik otapajući ga (20 ml na 1 l vode pri 0 °C i normalnom tlaku). Visoka topljivost nekih tvari, na primjer amonijaka (1 160 l na 1 l vode) i sumpornog dioksida (80 l na 1 l vode), pripisuje se kemijskim promjenama (stvaranju NH4OH i H2SO3). Određene tvari selektivno apsorbiraju neke plinove, a to se koristi u kemijskoj industriji za razdvajanje i čišćenje plinova; izvodi se najčešće u posebnim tornjevima (apsorberi).
Fizika
- apsorpcija u fizikalnom smislu prijenos energije valova (elektromagnetskih ili zvučnih) na materiju prilikom prolaza valova kroz nju.
- apsorpcija zvuka je proces prigušivanja zvuka njegovim prolaskom kroz sredstvo (medij). Dva su fizikalna uzroka tomu: unutarnje trenje, to jest viskoznost plina ili tekućine kroz koje se zvuk širi, i toplinska vodljivost sredstva, to jest pretvorba koherentnoga molekularnoga gibanja zvučnog vala u nekoherentno molekularno gibanje u mediju (na primjer zraku). Zvučni valovi različitih frekvencija različito se apsorbiraju u različitim medijima. Na primjer ultrazvučni valovi teško prodiru kroz gusto sredstvo; zvuk se manje apsorbira prolazom kroz vodu nego kroz zrak. Apsorpcija zvuka iskorištava se za mijenjanje akustičkih svojstava velikih prostorija (za skraćivanje odjeka i prigušivanje buke), što se postiže oblaganjem stijena apsorpcijskim materijalima. Oni se dijele u porozne, membranske i rezonatorske. U prvu skupinu idu tekstilni proizvodi i vlaknasti materijali, u drugu tanke ploče od drva, ljepenke ili sličnih materijala, a u treću rezonatorske kutije iznutra obložene poroznim materijalom.
- apsorpcija zračenja je upijanje različitih vrsta elektromagnetskog zračenja (ultraljubičasto i infracrveno zračenje, svjetlost, toplinsko, rendgensko, radio valovi i gama-zračenje), koje se pritom pretvara u toplinu ili druge oblike energije (zračenja). Iznos apsorpcije ovisi o tvari koja upija i njezinoj debljini. Sve tvari selektivno upijaju određene vrste zračenja. Na primjer žuto staklo propušta žutu svjetlost ali ne propušta zelenu i crvenu. U optici je moguće pripremiti materijale koji će apsorbirati jednu željenu valnu duljinu, odnosno područje valnih duljina svjetlosti (filtar). Jedan atom, ili jedna molekula, može apsorbirati fotone samo određenih valnih duljina koje odgovaraju određenomu energetskom prijelazu optičkog elektrona u elektronskom omotaču. Svaki atom (molekula) posjeduje svojstven niz valnih duljina na kojima dolazi do apsorpcije (apsorpcijski spektar). Na primjer usporedbom apsorpcijskog spektra jedne zvijezde s laboratorijskim nalazima znanih kemijskih elemenata, moguće je saznati podatke o tom udaljenom nebeskom tijelu. U apsorpcijskoj spektroskopiji bijela svjetlost propušta se kroz medij i s pomoću spektroskopa analiziraju valne duljine na kojima je došlo do apsorpcije. Osim utvrđivanja prisutnosti određenih atoma u mediju, na temelju Beerova zakona, znajući iz teorije udarni presjek za apsorpciju i debljinu medija, moguće je odrediti koncentraciju atoma.
- apsorpcija subatomskih čestica je vezana za radioaktivnost.
Medicina
Izvori
Ovo je razdvojbena stranica. Ona pomaže u orijentaciji tako da popisuje sve stranice koje dijele isti naslov. Ako vas je poveznica iz nekog članka poslala ovamo, možda biste željeli vratiti se i ispraviti je da pokazuje izravno na željenu stranicu. |