Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Anton Gnirs

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Anton Gnirs
Anton Gnirs
Rođenje 18. siječnja 1873.
Smrt 10. prosinca 1933.
Zanimanje povjesničar, arheolog i konzervator
Portal o životopisima

Anton (Antun) Gnirs (Žatec, Austrougarska, 18. siječnja 1873.Loket, Čehoslovačka, 10. prosinca 1933.) bio je češki povjesničar, arheolog i konzervator. Kao sudetski Nijemac govorio je i njemačkim jezikom. Autor je mnogih arheoloških studija i publikacija.[1]

Životopis

Anton Gnirs rođen je u Žatecu u obitelji direktora tvrte koja se bavila trgovinom ugljenom. Još dok je bio dijete, njegova se obitelj preselila u Chomutov, gdje je Anton pohađao gimnaziju. Školovanje je završio 1893. te potom studirao germanistiku na Karlovom sveučilištu u Pragu. Također je pohađao predavanja iz povijesti umjetnosti, zemljopisa i povijesti, klasične povijesti i arheologije. Diplomirao je 1899. i potom radio kao nastavnik na Višoj industrijskoj školi u Plzeňu.

Nekoliko mjeseci kasnije Gnirs je imenovan izvanrednim profesorom austrijske Ratne mornarice u Pomorskoj školi u Puli (Marine-Unterrealschule), a 1900. postao je i njenim redovnim profesorom. Godine 1902. imenovan je konzervatorom Središnje komisije za umjetnost i zaštitu kulturnih dobara za Istru. Od 1904. prevodio je arheološke radove u Puli i na Brijunima te pomogao otkriti različite rimske spomenike i objekte (Porta Aurea, Porta Gemina, Antičko kazalište, Rimljanska vila). Istraživao je antičku ruralnu stambenu i gospodarsku arhitekturu, poglavito u južnoj Istri, vile na brdu Kolci na Brijunima, u Valbandonu pokraj Fažane, u Šijani (Pula), u Banjolama, Radekima pokraj Muntića i drugdje.[2][1]

Godine 1907. postao je profesorom Državne škole u Puli, a godinu kasnije i njezinim ravnateljem. Od 15. lipnja 1909. bilo mu je omogućeno da svoje vrijeme i zanimanje posveti isključivo arheologiji. Poslije izbijanja i u vrijeme Prvog svjetskog rata uglavnom se bavio istraživanjima i zaštitom povijesnih lokaliteta kojima je uslijed ratnih zbivanja prijetilo uništenje. Poslije rata je aktivno sudjelovao u radu komisije za primirje.

Godine 1919. vratio se u Čehoslovačku, gdje je izučavao njemački jezik i povremeno se u Južnoj Moravskoj bavio arheologijom.

Izvori

  1. 1,0 1,1 LZMK / Hrvatski biografski leksikon: GNIRS, Antun (Anton), pristupljeno 31. svibnja 2015.
  2. LZMK / Istarska enciklopedija: Gnirs, Anton, pristupljeno 31. svibnja 2015.

Vanjske poveznice