Antički Sikuli (Sicum, Siculi, Sicilis, Siculum, ) naselje Kaligulinih veterana.
Položaj
Na zapadnom dijelu Kaštelanskog polja u Kaštel Štafiliću nalazi se lokalitet Sikuli. U sjevernom djelu Resnika danas se nalazi aerodrom Split – Kaštela, a na južnom djelu Staklenici Kaštela i Turističko naselje Resnik. Na širem prostoru oko Resnika nalaze se obradive plodne površine. Plodno polje, dostupnost vode, strujanja vjetra (pristanište) i povoljan strateški položaj (komunikacija antički Tragurium (Trogir)- Salona (Solin), te put prema unutrašnjosti i preko Labinske drage,pružili su uvjete za intezivno naseljavanje kroz različita razdoblja.
Trogirski povjesničar Ivan Lucić (1604.-1697.) temeljem izvještaja rimskih pisaca Plinija....Tragurium je grad rimskih građana poznat po mramoru.Sicium je ono mjesta u koje je car Klaudije poslao veterane,kolonija Salona...., i Klaudija Ptolomeja ......gradovi pak Dalmacije uz obalu jesu Sicinum, kolonija Salona..... , te itinerija Tabula peutingeriana pravilno zaključuje ... obojica postavljaju Sicum blizu Solina, a Plinije izričito između Trogira i Solina..... Arheolog don Frane Bulić ubicirao je Sikule na područje Bijaća tj. oko nalazišta grobova veterana VII i IX legije. Kolonizacija Sikula je vezana uz vjernost VII i IX legije caru Klaudiju (41.-54. god.po.Kr.) za vrijeme Skribonijanove pobune u Dalmaciji 42.godine. Car ih je nagradio tako da je naselio njihove veterane na ovo područje.
Arheološka istraživanja
Prva arheološka istraživanja su provedena 1991.godine kada je istraženo oko 100 m². Godine 2007. provedena su najveća do sada istraživanja u Kaštelima, istraživao se rov dug 200 m, širok 5 m i prosječne dubine 2 metra. Pronađe mnoštvo ulomaka keramike, 262 novčića, 831 posebnih nalaza, oko 4 tone amorfnim ulomaka amfora, tegula i pitosa .Temeljem istraživanja Muzeja grada Kaštela utvrđeno je da se naselje Sikum razvijalo kroz dvije faze:
Urbanizam 1 faze
Naselje je planski građeno uz istočnu stranu potoka koji ima kratak, ali vodom bogat tok. Otkriveni raster pokazuje ortogonalni tlocrt s 10 ulica položenih u smjerom sjever – jug i ukupno 11 dijelova blokova širine oko 13 m. Život prve faze naselja prestaje sredinom ili krajem 1. st.pr.Kr. Najvjerojatnije je došlo do naglog prekida, o čemu govore ostaci urušenja, pronađeni u gotovo svim kućama. Ukupno je otkriveno 10 komunikacija (ulica) usmjerenih u pravcu sjever – jug. Centralna ulica imala je širinu 4 metra, dok su ostale bile široke oko 2,5 m. Uz istočni rub ulice nalazi se usko popločenje (nogostup), dok se u centralnom djelu nalazio manji jarak kojim je otjecala voda. Uz zapadni rub često se nalazi red kamena kojim je reguliran tok vode iz jarka. Sve komunikacije u naselju korištene su kao deponij otpada. Bedem je uglavnom očuvan u temelju, a širina iznosi 2,7 m, dok je najviše sačuvan u visini 1 m. Oba lica su građena od krupnih, grubo klesanih pravokutnih blokova, može se pratiti pravac u dužini od 80-ak metara. Značajan dio keramičkog materijala pronađen je pri istraživanjima prve faze naselja pripada amforama. Amfore su osnovni tip ambalaže za transport tekućina u antici, te su važne za proučavanje trgovačkih veza. Tkanje na primitivnom tkalačkom stanu imalo je velik značaj, s obzirom da su česti nalazi različitih vrsta utega. Žrvnjevi su čest inventar u unutrašnjosti istraženih kuća. Svi žrvnjevi su izgrađeni od kamena vulkanskog porjekla. Žrtvenici pronađeni u Sikulima pripadaju tipu kućnih žrtvenika.
Urbanizam 2 faze
Na ruševinama starijeg naselja u 1.st.po.Kr. niče novo naselje. Ostaci arhitekture iz ove faze znatno su slabije očuvani, ponajviše zbog krčenja i odnošenja kamena. Zidovi objekata su uglavnom očuvani u temeljima usmjerenja kao i zidovi iz prve faze naselja. Novo naselje negira raster ranije faze naselja, večina ulica je prekinuta, a naseljava se i prostor van bedema. Pristanište ranijeg naselja se napušta i gradi se novo, veće pristaništa 100-ak metara istočnije. Naseljavanjem veterana na područje Sikula započinje nova epoha u kojoj se život iz utvrđenog areala širi i u polje. Počinju se graditi vile rustike. Do sada pronađene su dvije skupine grobova iz druge faze. Zajedničko im je vrijeme trajanja i način ukapanja (inhumacija) te vrsta grobova (zidani i u amforama). Keramičke uljanice, zdjele, fibule (siguronosna igla koja pridržava nešivanu odjeću na ramenu), prstenje, narukvice, perle, naušnice i novčići činili su priloge u grobovima. Fina keramika koja se sastoji od tanjira, zdjela i plitica raznih veličina, služila je za posluživanje hrane. Finu keramiku možemo datirati od sredine 2.st.pr.Kr. do u kasno 4.st.po.Kr. kada naselje polako propada, da bi u nemirnim vremanima Seobe naroda u potpunosti zamrlo. Resničko oruđe može se svrstati u grupu alata za obradu drva te poljoprivredu. Nalaz tek dvaju primjeraka oružja može se povezati s mirnim razdobljem bez vojnih akcija.
Novac pronađeni na lokalitetu antičkih Sikula
Brončani novac Isse (Vis), apuljiskog grada Arpi iz 3.st pr. Kr., republikanski asi, srebreni denari, carski novac Augusta, Tiberija, Klaudija, Vespazijana, Trajana, Antonina, i Marka Aurelija iz 2.st. te Trajana Decija i Aurelijana iz 3 st., Proba, Licijana, Kostancija II iz 4.stoljeća.
Izvori
- Muzej grada Kaštela, Antički Sikuli (katalog izložbe), Kaštela, 2012.
- Ivan Lucić, Povijesna svjedočanstva o Trogiru, Split, 1979.
- Vjeko Omašić, Povijest Kaštela, Split, 1986.