Šime Starčević
| Šime Starčević | |
| Rođenje | 18. travnja 1784. |
|---|---|
| Smrt | 14. svibnja 1859. |
| Zanimanje | svećenik, bogoslov, slovničar, pravopisac |
| Portal o životopisima | |
Šime Starčević (Shime Starcsevich) (Klanac, Gospić, 18. travnja 1784. - Karlobag, 14. svibnja 1859.), bio je hrvatski svećenik, bogoslov, gramatičar (slovničar), pravopisac i borac za hrvatski jezik, prethodnik hrvatskih preporoditelja. Bio je velikim znancem stranih jezika svog vremena: razumio je sve slavenske jezike, a od neslavenskih jezika, znao je latinski, francuski, talijanski i njemački. Stricem je Ante Starčevića, Oca Domovine, kojem je bio prvim učiteljem.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rodio se je u ličkom selu Klancu 1784. godine. Školovao se je u Varaždinu, gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. Srednja razina školovanja mu je bila gimnazija. Na studij je otišao u Graz i Zagreb, gdje je studirao filozofiju. U Senju je studirao bogoslovlje. U istom je gradu primio svećenički red 1808. godine.
Duhovnički je posao obnašao od 1814. sve do smrti 1859. godine po rodnoj Lici: Gospiću, Udbini i Ličkom Novom te u Podgorju, u Karlobagu.
Za hrvatsku je povijest bitan kao gramatičar (slovničar). Za potrebe francuske vojske napisao je gramatiku hrvatskog jezika Nova ricsoslovica ilircska i Nova ricsoslovica ilircsko-franceska 1812., koju ju je bio preveo s njemačkog. Važnost njegove gramatike (slovnice) je ta što je za razliku od prijašnjih hrvatskih gramatika (slovnica), prva koja je na hrvatskom jeziku. Ricsoslovica Šime Starčevića je prva gramatika hrvatskoga jezika pisana hrvatskim jezikom. Druga njegova gramatika je također nastala za potrebe Napoleonovih vlastiju. Objavljena je u Trstu. Ističe se po tome što je pisana ikavskim govorom hrvatskog jezika. U ovoj drugoj gramatici do izražaja dolazi i Starčevićev prijedlog hrvatskog pravopisa (slovopisa) koji je bez dijakritičkih znakova za č, ć, š i ž, nego je kao u zapadnoeuropskim jezicima. Važan je i kao prvi hrvatski filolog koji je potanko opisao četiri novoštokavska naglaska.[1]
Osim tih dviju gramatika, važni su njegovi brojni tekstovi u kojima se borio za posebnost hrvatskog jezika, koje je objavio u Zori dalmatinskoj, Glasniku dalmatinskom, brojne rasprave u Danici Ljudevita Gaja i Nevenu. Protivio se jezičnoj reformi koju je promicao Vuk Karadžić.[2] Zbog takvih njegovih stavova, zbog činjenice da je Starčević prethodio Karadžiću te njegov rad razotkrivao sve jugounitarističke i velikosrpske uobrazilje o Vuku Karadžiću, stoljeće i pol se je praktično prešućivalo njegov rad u hrvatskoj znanosti i školstvu[2], tako da je u tom razdoblju vrlo malo autora pisalo o njemu (Pejnović 1940. o životu i povijesnom okolonstima, Anić 1968. o naglasnom sustavu, Vince 1973. o zaslugama za hrvatski književni jezik[3]), a tek hrvatskim osamostaljenjem se progovorilo o njemu, a i tad je moralo čekati se desetljeće dok nisu osvanuli brojniji radovi, dok je prava monografija osvanula tek 2009. (Ričoslovje), u kojoj se analizira odrednice glagolskog vida u Starčevićevu pristupu opisa glagolskoga vida.[4]
Spomen[uredi | uredi kôd]
- 18. svibnja 2008. je njemu u čast podignut spomenik u Karlobagu, rad mladog gospićkog slikara Ivana Golca. Spomenik je podignut na prijedlog skupine građana i uprave karlobaškog kapucinskog samostana u Karlobagu.[2]
Djela[uredi | uredi kôd]
- Nova ricsoslovica iliricska: vojnicskoj mladosti krajicskoj poklonjena/trudom i nastojanjem Shime Starcsevicha xupnika od Novoga u Lici, Trst, 1812. (pretisak, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2002.)
- Nova ricsoslovica iliricsko-francezka: na potribovanje vojnicske mladosti iliricskih darxavah / Mozin, Trst, 1812.
- Homelie iliti Tumačenje svetog evengjelja za sve nedilje: od Došastja Gospodinova do poslidnje nedilje po Duhovih, Zadar, 1850.
- Svagdanja pobožnost i prava izpovid kerstjanska po Shimi Starcsevichu. U Zagrebu. Tiskom i troškom F. Župana, Zagreb, 1854.
- Ričoslovje. Šime Stračević, (prir. i pog. popr. Ante Selak), Pergamena, Zagreb, 2009., (Biblioteka Croaticum, knj. 18)
Izvori[uredi | uredi kôd]
- Dalje.com (autor:javno112)
- Glas Koncila Pop Šime Starčević - istaknuti hrvatski jezikoslovac u dopreporodno doba, 2009.
- Nova ricsoslovica iliricska: vojnicskoj mladosti krajicskoj poklonjena / trudom i nastojanjem Shime Starcsevicha xupnika od Novoga u Lici, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, reizdanje, Zagreb, 2002.
- ↑ Senjski zbornik, Vol.24 No.1 Prosinac 1997. Julije Derossi: Croatian Philologist priest Šime Starčević, preuzeto 12. kolovoza 2012.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Udruga Vila Velebita Odbor za Izgradnju spomenika Šimi Starčeviću, 2. listopada 2007., preuzeto 12. kolovoza 2012.
- ↑ Katalog knjižnice HAZU
- ↑ Kroatologija 1(2010)2: 24–42 Ivan Brlić: Lički jezikoslovci kao dio hrvatskoga kulturnog identiteta, preuzeto 12. kolovoza 2012.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Zadarski list Nikola Markulin: Tvorac prve gramatike hrvatskog jezika na hrvatskom jeziku, 30. listopada 2010.
- Grahovac-Pražić, Vesna, Pregledni rad "Homelie" Šime Starčevića // Crkva u svijetu, br. 4. (2011.), str. 449.-465. (Hrčak)