Izdavačka djelatnost NIU Hrvatska riječ

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na: orijentacija, traži

Nakladnička djelatnost NIU Hrvatska riječ, pokrenuta je temeljem prijedloga Upravnog odbora ustanove i Programa razvoja Nakladničke djelatnosti NIU Hrvatska riječ što ga je usvojilo Hrvatsko nacionalno vijeće.

Povijest

Imajući u vidu značaj nakladničke djelatnosti za hrvatsku nacionalnu zajednicu u Vojvodini i Srbiji, te mogućnost osnutka posebne profesionalne organizacije, po ugledu na druge zajednice u Pokrajini, tijekom 2005. godine - na traženje Zvonimira Perušića, u funkciji ravnatelja NIU »Hrvatska riječ« i Lazara Vojnića Hajduka u funkciji predsjednika Izvršnog odbora HNV-a - književnik Milovan Miković, izradio je Program nakladničke djelatnosti NIU Hrvatska riječ, kojim su obuhvaćene edicije:

  • Baština
  • Suvremena proza
  • Suvremena poezija
  • Monografije
  • Kronologija
  • Svjedočanstva
  • Tintilintić – književnost za djecu i mlade
  • Sveučilišna knjiga
  • Časopisna produkcija

Definirajući tim Programom razvoj izdavaštva i časopisne produkcije Milovan Miković, koji je izabran za prvog profesionalnog urednika, među ostalim je istaknuo:

»U jeziku je sadržana naša prošlost, sadašnjica i budućnost, u njemu mi koji smo s limesa, s oboda, s ivice, s ruba ili prostorno znatno udaljeni od matice, mi koji smo rastepeni i raspršeni, rasuti ostatak ostatka autohtone hrvatske manjine u Bačkoj, Srijemu i Banatu što se u Panoniju doseljavala u migracijskim valovima i prije i nakon 1241. godine – postajemo i jesmo jedno s našim središtem. Gubljenjem jezika, najčešće zauvijek gubimo hrvatski identitet budući da jezikom uspostavljamo sve što je nacionalno, pa i nacionalnu književnost. Ukoliko izostane jezik, gasi se bitna identifikacijska odrednica, namjesto koje se ucjepljuju osjećaji raspolućenosti i marginalnosti. Stoga je književnost hrvatskih manjina istodobno izraz duha hrvatskog naroda, onoga matičnoga kojemu pripadamo, ali istodobno i sraz navlastitoga manjinskoga položaja naspram većinskog okruženja, pa i naspram matice. U njoj se – književnosti dakle – uz egzistencijalno stanje naše manjine mogu zrcaliti i mnoge velike teme svijeta u kojemu živimo. Neovisno jesu li izrečene i napisane u lokalnom ili u regionalnom govoru, u dijalektu ili u standardnom, književnom jeziku, gotovo uvijek imaju i prepoznatljivu motivsku, tematsku, estetsku, kulturnu oznaku ruba. Prestanemo li govoriti, pisati i živjeti u materinskom jeziku, prestanemo li danomice ustrajavati na uspostavi komunikacije unutar sebe, na rubu, na obodu, i dakako prema središtu – mrtvi smo i glede ruba i glede matice, a gubitak identiteta utoliko je bolniji što je veća i izraženija svijest o pripadanju. U tome posebno značajno mjesto ima Nakladnička djelatnost NIU Hrvatska riječ i književni časopis Klasje naših ravni, budući da su naša vlastita identifikacijska odrednica prema drugima, ali i prema sebi! Tamo gdje te svijesti i odrednice nema, prije ili kasnije će prevagu zadobiti jezik većinskog naroda, kada će se i na djelu pokazati uistinu nezadrživa, brzonastupajuća pravocrtna asimilacija. Zapitajmo se, najzad, na što može računati hrvatski pisac koji po svom biću pripada prostoru Podunavlja, hrvatskom narodu i jeziku i ne piše književna djela na jeziku zemlje u kojoj živi, ili na njemu piše tek povremeno? Nadalje, gdje je mjesto hrvatskog književnog pisma iz Podunavlja, sudbinski i tematski vezanog za stanoviti geografski i kulturni prostor koji je pored kulture i književnosti većinskog naroda, također, određen i kulturnom i književnom polifonijom ovdje živućih manjina, pri čemu je svaka u nastojanju očuvanja svoga individualiteta. Iz tih (i drugih još!) razloga hrvatsko književno pismo nastalo na limesu, na rubu, u području izmiješanosti i stapanja, neprestanog doticanja i razdvajanja među narodima nužno stoji naspram kulture većinskog, ali i drugih manjinskih naroda, a istodobno i naspram kulture matičnog naroda, mnogo češće tražeći sebe u sveukupnosti hrvatske književnosti no što se ondje uspijeva prepoznati. Napose, gdje bi trebalo biti mjesto književnosti koju obilježava (i) trajno traganje za cjelinom kojoj pripada. I hoće li ondje, i kada će, to hrvatsko književno pismo (i hoće li uopće i ikada), zauzeti mjesto koje mu, valjda, pripada u prostoru matice? Može li onamo prodrijeti s djelima nastalim u kulturnohistorijski preduvjetovanom podneblju, gdje smo stalno izloženi zahtjevu za mirenjem s lošijom pozicijom, gdje, doduše, postoje i drugi putovi, te su njima i pošli mnogi naši sunarodnjaci odvajajući se od vlastita jezika, njegova i svoga imena. Mjesto onih koji su nam prethodili, pa i mjesto onih koji tek trebaju doći, samo onda će se moći bliže utvrditi kada započne proces sustavnog sučeljavanja i prožimanja književnih djela nastalih u ovom podneblju, tijekom svih razdoblja, i njihovih poetika, s djelima koja već jesu dio hrvatske književne sveukupnosti, te kada se uspostave usporedbe različitosti i sličnosti unutar književnohistorijskih, književnojezičnih i književnokritičkih obzora, vrijednosnih sudova i estetskih postignuća. Kada se utvrde razlozi razdvajanja i ponovnih zbližavanja, iznuđenih sličnosti i različitosti. No, ni tada se ne bi trebalo potapati u iluziju kako će uspostava dijaloga s kulturom većinskog naroda i s kulturom matičnog naroda pridonijeti boljem pročitavanju i razumijevanju suštine manjinske kulture i književnosti, njenih prikraćenosti i zakinutosti od kojih nastaje navlastiti književni sadržaj, budući da se rub i kada govori jezikom većinske ili matične kulture, uvijek glasa pomalo različito, sukladno svojoj matrici, ako ne i mantri. I ne uvijek i nužno radi toga jer zaostaje, te se sporije mijenja, već gdjekada što se s oboda prije mogu uočiti mjesta spajanja prošlosti i budućnosti, kada promjene idu od vanjskog ruba prema središtu«.

Od rujna 2005. do prosinca 2012. objelodanjeni su sljedeći naslovi:

2005.

2006.

2007.

2008.

2009.

2010.

2011.

2012.

Od druge polovice 2008. godine Nakladnička djelatnost NIU Hrvatska riječ - u zamjetnoj je stagnaciji. Godine 2009. četvero hrvatskih književnika iz Subotice i Petrovaradina: Lazar Merković (1926.), Petko Vojnić Purčar (1939.), Jasna Melvinger (1940.) i Vojislav Sekelj (1946.), odlikovano je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

Drugi izdavači u hrvatskoj zajednici u Srbiji

Izdavaštvom se bave i druge institucije u hrvatskoj manjinskoj zajednici: Pučka kasina 1878., Had, HKUD Vladimir Nazor, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i dr.

Izvori

  • Zvonko Sarić, »Informiranje je temelj zajednice«, Ravnatelj Odjela za informiranje, preč. Andrija Anišić o pitanjima o važnosti obavještavanja, Hrvatska riječ br. 90., 22. listopada 2004. str. 20-21.
  • H. R. (2005.) »Široka podrška za nakladnički program«, Zajednička sjednica tri radna tijela o nakladničkoj djelatnosi u hrvatskoj zajednici, Hrvatska riječ br. 135. od 9. rujna 2005. str. 8-9.
  • H. R., »Osam edicija čuva identitet«, Prijedlog nakladničke djelatnosti NIU Hrvatska riječ, Hrvatska riječ br. 135. od 9. rujna 2005. str. 10-11.
  • Suzana Mršić, »31. Interliber - Knjige i periodika Hrvata iz Vojvodine«, Matica, 12.11.2008., Fotografije: Arhiv HMI
  • Davor Bašić Palković, »Priznanje hrvatskoj knjizi izvan Hrvatske«, Intervju s Milovanom Mikokvićem, urednikom Nakladničke djelatnosti NIU Hrvatska riječ, Hrvatska riječ, br. 350., 20. studeni 2009., str. 12.-13.
  • Davor Bašić Palković, Zajedničko predstavljanje 'u moru knjiga', Hrvatska riječ, 6. studeni 2009.
  • Zlatko Žužić, »Jezično bogatstvo hrvatske književnosti«, U povodu 32. zagrebačkog Interlibera i Priznanja za nakladnički program NIU Hrvatska riječ», Hrvatska riječ, 350., 20. studeni 2009., 14.-14.
  • Davor Bašić Palković, »Knjige u funkciji najvitalnijih nastojanja«, intervju s Milovanom Mikovićem, urednikom Nakladničke djelatnosti NIU »Hrvatska riječ«, Hrvatska riječ, br. 384., 23. srpnja 2010., str. 32.-33.
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Izdavačka_djelatnost_NIU_Hrvatska_riječ&oldid=127411"