Sveti Emigdije

Sveti Emigdije
Rođen	oko 279. Trier, Njemačka
Preminuo	oko 309. Ascoli Piceno, Italija
Kanoniziran	prije kongregacije
Slavi se u	Rimokatoličkoj i Pravoslavnoj Crkvi
Spomendan	5. kolovoza (kalendar)
Zaštitnik gradova, krajeva i država	Ascoli Piceno, suzaštitnik Napulja, Los Angelesa, protiv potresa
Portal o kršćanstvu

Sveti Emigdije (latinski: Emidius, Æmedius, Emigdius, Hemigidius; talijanski: Sant'Emidio; Trier, oko 279. – Ascoli Piceno, oko 309. godine) bio je kršćanski biskup koji se štuje kao mučenik. Predaja kaže da je ubijen za vrijeme Dioklecijanova progona. Zaštitnik je protiv potresa.

Legenda

Legenda kaže, da je bio poganin iz Triera koji je postao kršćanin. Otputovao je u Rim i izliječio paralitičnu kćer svog domaćina Gracijana, koji mu je dopustio da ostane s njim u svojoj kući na otoku Tiberu. Gracijanova se obitelj tada obratila na kršćanstvo.

Emigdije je također izliječio slijepca. Rimljani su ga vjerovali da je Apolonov sin i silom su ga odveli u Eskulapov hram na otoku, gdje je izliječio mnoge bolesne. Emigdije se, međutim, deklarirao kao kršćanin, srušio je poganske žrtvenike i razbio Eskulapov kip. Mnoge je također obratio na kršćanstvo; što je razbjesnilo prefekta grada.

Papa Marcel I. (ili papa Marcelin) proglasio ga je biskupom i poslao u Ascoli Piceno.

Na putu za Ascoli, Emigdije je izvršio više obraćenja i izveo čudo u kojem je učinio da voda poteče iz planine nakon što je udarila u liticu. Polimije, lokalni guverner, pokušao je uvjeriti Emigdija da štuje Jupitera i božicu Angariju, zaštitnicu Ascolija. Polimije mu je ponudio i ruku svoje kćeri Polisije. Umjesto toga, Emigdije ju je krstio kao kršćanku u vodama Tronta, zajedno s mnogim drugima.

Bijesan, Polimije mu je odrubio glavu na mjestu gdje se sada nalazi Crveni hram sv. Emigdija, kao i njegovim sljedbenicima Eupolu, Germanu i Valentinu. Prema legendi, Emigdije je ustao, odnio vlastitu glavu do mjesta na planini gdje je sagradio oratorij (mjesto današnjeg Sant'Emidio alla Grotte). Nakon Emigdijeva mučeništva, njegovi sljedbenici napali su Polimijevu palaču i srušili je.