Primorska Hrvatska naziv je za kneževinu koja se, počevši od 9. stoljeća, nalazila na području nekadašnje rimske pokrajine Dalmacije, a izvorno je obuhvaćala prostor od Velebita do Cetine. Tom se prostoru obično pribrajala i Liburnija na području od Istre (južno od rijeke Raše) do južnog Velebita. Čini se da je Liburnija imala naročiti položaj unutar Primorske Hrvatske. Usto, u ovo je područje pripadala i stara pokrajine Gacka, koja se protezala u unutrašnjost do Une i Kupe. Pokrajina Gacka bila je podijeljena na tri župe: Gacku, Liku i Krbavu. Njome je upravljao ban, dok je svim ostalim krajevima upravljao izravno knez.
Uz ovako definiranu Primorsku Hrvatsku smjestilo se još nekoliko slavenskih država, koje se zajedno sa Primorkom Hrvatskom ponekad nazivaju sklavinije. Tu je ponajprije bila Paganija ili Neretvanska krajina, koja se prostirala od Cetine do Neretve, a pripadali su joj i otoci Brač, Hvar, Korčula, Mljet, Vis i Lastovo. Dalje na jug bilo je Zahumlje (između Neretve i Dubrovnika), Travunja (od Dubrovnika od Boke kotorske) i Duklja (na prostorima današnje Crne Gore). U unutrašnjosti se navodi područje Bosne, a sjeverno od Kupe Panonska Hrvatska (obično samo Panonija).