Đ

Đ je 8. slovo hrvatske abecede. Označava zvučni palatalni afrikatni suglasnik. U abecedu ga je uveo Đuro Daničić u Rječniku JAZU (danas HAZU) umjesto digrama dj (gj) i time je dovršen proces oblikovanja današnje hrvatske grafije.

Koristi se i u abecedama drugih južnoslavenskih jezika (bošnjačkoga, crnogorskoga i srpskoga). U svezi je sa slovom eth dvaju sjevernogermanskih jezika, islandskoga i ferojskoga, u kojima se istovjetno malo slovo zapisuje kao ð. U tom je liku bilo i dijelom abecede staroengleskoga jezika. U svima trima jezicima označuje zvučni dentalni frikativ (IPA: [ð]). U suvremenome engleskome jeziku taj se glas zapisuje dvoslovom th, a kao primjer izgovora može se navesti riječ this. Slovo đ još se susreće u laponskome i u vijetnamskome jeziku. U potonjem predstavlja glas sličan onome koji se u hrvatskome jeziku zapisuje slovom d.