Dvorac Alamut

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 788153 od 6. kolovoz 2026. u 05:15 koju je unio Bot1 (razgovor | doprinosi) (Automatski uvoz s hrwiki (zadnjih 240 sati))
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Dvorac Alamut i pripadajuće utvrde
Svjetska baština – UNESCO
Dvorac Alamut i pripadajuće utvrde
Iran
Godina uvrštenja: 2026. (48. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: iii
Ugroženost: ne
Poveznica: {{{poveznica}}} UNESCO

Dvorac Alamut (perzijski: الموت; dosl. Orlovo gnijezdo) je ruševna planinska utvrda, smještena u regiji Alamut na jugu Kaspijskog jezera, iznad sela Gazor Kan u Kazvinskoj pokrajini, na sjeveru Irana, otprilike 200 km sjeverozapadno od današnjeg Teherana.[1]

Povijest

Dvorac Alamut podigao je Vahsudan ibn Marzuban, džustanidski vladar Dajlama i Zaidit, oko 840. godine,[2]. Lokaciju je odabrao vidjevši orla na vrhu stijene velikog vojnog strateškog značaja.

Datoteka:Assassins2-alamut.jpg
Osvajanje Alamuta, mogulska minijatura s kraja 16. stoljeća.

Godine 1090., dvorac Alamut došao je u posjed Hasana ibn al-Sabaha, zagovornika Nizarijskih Ismailija, utjecajnog islamskog pokreta čiji se doseg protezao diljem Irana i šireg islamskog svijeta, ali i utemeljitelja asasina. Do 1256. godine Alamut je funkcionirao kao sjedište Nizarijske Ismailitske države, koja je uključivala niz strateških uporišta razasutih po Perziji i Siriji, a svako uporište bilo je okruženo neprijateljskim teritorijem. Ova utvrđena mreža funkcionirala je i kao utočište i kao znanstveno i kulturno središte, održavajući Nizarijsku zajednicu.[3]

Alamut, najpoznatije od tih uporišta, smatralo se neosvojivim za bilo kakav vojni napad i bio je poznat po svojim „nebeskim vrtovima”, knjižnici i laboratorijima gdje su filozofi, znanstvenici i teolozi mogli raspravljati u intelektualnoj slobodi.[4] Odavde su Ismailije terorizirali ortodoksne muslimane i napadali križare.[5]

Utvrda je preživjela opsade neprijatelja, uključujući Seldžučko i Horezmijsko carstvo. Godine 1256. Rukn ad-Din Huršah predao je utvrdu Mongolima koji su je demontirali i uništili njezinu poznatu knjižnicu. Iako se općenito pretpostavljalo da je mongolsko osvajanje uništilo prisutnost Nizarijskih Ismailija u Alamutu, utvrdu su 1275. ponovno zauzele Nizarijske snage. Međutim, dvorac je ponovno zauzet i pao je pod vlast najstarijeg sina Hulagu-kana 1282. godine. Nakon toga, dvorac je imao samo regionalni značaj, prolazeći kroz ruke raznih lokalnih sila, ali je nastavio oblikovati regionalnu vjersku i intelektualnu povijest dugo nakon toga. Danas leži u ruševinama.

U srpnju 2026. godine, dvorac Alamūt i šest povezanih utvrda (Lambesar, Navizaršāh, Šams Kelāje, Kosṭinlār, Širkūh i Ilān), strateški smještenih unutar surovog krajolika gorja Alborz, upisani su na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji kao „primjer strateške organizacije, otpornosti i kulturnog značaja države Nezarijskih Ismailija”.[3]

Poveznice

Vanjske poveznice

Ostali projekti

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Dvorac Alamut


v •  • u
Svjetska baština u Iranu
Kulturna baština (21)
Armenski samostan sv. Tadeja i sv. Stjepana (2008.) • Bam s okolicom (2004.) • Behistunski natpisi (2006.) • Elamitski zigurat i drevni grad Čoga Zanbil (1979.) • Golestanska palača (2013.) • Gonbad-e Kabus (2012.) • Povijesni grad Jazd (2017.) • Kulturološki krajolik Majmanda (2015.) • Trg Nakš-e Džahan u Isfahanu (2012.) • Pasargad (2004.) • Perzepolis (1979.) • Perzijski kanati (2016.) • Perzijski vrtovi (2011.) • Grobnica šejha Safija (2010.) • Saborna džamija u Isfahanu (1979.) • Sultanija (2005.) • Suza (205.) • Šuštarski hidraulički sustav (2009.) • Tabriški bazar (2010.) • Taht-e Sulejman (2003.)
Iranska zastava
Prirodna baština (1)
Dašt-e Lut (2016.)
Nematerijalna
svjetska baština (10)
Glazba Bakšija iz Korasana (2010.) • Kališujanski rituali Mašhade ardehala u Kašanu (2012.) • Naqqāli, iransko dramsko pripovijedanje* (2011.) • Proslava iranske Nove godine Novruz1) (2009.) • Rituali Pahlevani i Zurhanei (2010.) • Iranski glazbeni reportoar tradicijski skladbi Radif (2009.) • Ritualna dramska umjetnost Ta‘zīye (2012.) • Tradicionalno vezenje tepiha u Farsu (2010.) • Tradicionalno vezenje tepiha u Kašanu (2010.) • Tradicionalne vještine izgradnje i jedrenja iranskim lendž brodovima u Perzijskom zaljevu* (2011.)

1) Slavi se u još desetak država sa značajnim udjelom iranskog stanovništva.  * Svjetska baština u opasnosti

  1. ↑ Peter Willey, Eagle's Nest: Ismaili Castles in Iran and Syria, I.B. Tauris, London, 2005. ISBN 978-1-85043-464-1 (eng.)
  2. ↑ Farhad Daftary, Alamūt iz Encyclopaedia of Islam, više autora (3. izd.), Brill Online, 2007.
  3. ↑ 3,0 3,1 Alamūt Castle and Related Fortifications na službenim stranicama UNESCO-a (eng.) Pristupljeno 27. srpnja 2026.
  4. ↑ Farhad Daftary, The Ismailis, Cambridge University Press, Cambridge, 1998. ISBN 0-521-42974-9
  5. ↑ Hasan ibn al-Sabah, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 27. srpnja 2026.
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Dvorac_Alamut&oldid=788153"