Sutorinski spor
Sutorinski spor je bio granični spor između Crne Gore i Bosne i Hercegovine oko suvereniteta nad područjem Sutorine. Od Berlinskog kongresa 1878. područje Sutorine bilo je u sastavu Bosne i Hercegovine u sastavu Austro-Ugarske i kasnije Kraljevine Jugoslavije, da bi nakon Drugog svjetskog rata 1947. postalo dijelom SR Crne Gore u okviru FNR/SFR Jugoslavije. Nakon raspada Jugoslavije kontrolu nad teritorijem zadržala je Crna Gora, ali su neki bosanskohercegovački dužnosnici tvrdili da je prijenos teritorija bio nezakonit, osporavajući crnogorski suverenitet nad tim područjem. Godine 2015. dvije su države postigle sporazum kojim je Crnoj Gori potvrđen suverenitet nad spornim teritorijem.
Povijest
Dio obale na zapadnoj strani ulaza u Boku Kotorsku, od rta Kobile do Igala, dug 9.3 km, općenito je poznat kao Sutorina, a uključuje dolinu Sutorine sa 6 sela: Igalo, Sutorina, Sušćepan, Prijevor, Ratiševina i Kruševice, područje od 75 km2.
Rt Kobila bio je granica između Sutorine i Prevlake (Konavle) pod kontrolom Dubrovačke Republike od 1699.[1]
Ovaj izlaz na more bio je predmet dvaju međunarodnih ugovora: Mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. regija je (kao i Neum) dodijeljena Bosanskom pašaluku Osmanskog Carstva (čime je Republika Dubrovačka izgubila kopneni kontakt s Mletačkom Republikom), aranžman koji je naknadno potvrđen na Berlinskom kongresu 1878., kada je postao dio Bosne i Hercegovine pod Austro-Ugarskom okupacijom.[2]
Kraljevina Jugoslavija
Nakon stvaranja Kraljevine SHS, područje Sutorine postalo je dio Mostarske oblasti, a od 1929. je dio Trebinjskog sreza Zetske banovine u sastavu Kraljevine Jugoslavije.[2] Međutim, Narodna skupština Kraljevine Jugoslavije 1. travnja 1936. godine objavila je financijski zakon kojim je obvezala ministra financija, uz odobrenje Ministarskog vijeća, da donese uredbu sa zakonskom snagom o promjeni područja, granica i središta kotara. Takva uredba objavljena je 25. rujna 1936. godine kojom je područje Sutorine i Kruševica izdvojeno iz Trebinjskog kotara i pripojeno Bokokotorskom kotaru.[3]
AVNOJ i SFRJ
U granicama utvrđenim na 2. zasjedanju AVNOJ-a 1943. godine, Sutorina je uključena u NR Bosnu i Hercegovinu. Tajnik Predsjedništva AVNOJ-a Mile Peruničić na sjednici AVNOJ-a održanoj 24. veljače 1945. godine iznio je stav o unutarnjem razgraničenju Jugoslavije. Između ostalog, izrazio je stav da se Bosna i Hercegovina uzme u granicama određenim Berlinskim ugovorom, a Crna Gora u granicama prije Balkanskog rata s Beranskim i Kotorskim kotarom, Plavom i Gusinjem. Granice su uzete dosta neodređeno, a nadalje radi se samo o iznesenom stavu, nikako pravnom aktu kojim su konačno uređene republičke granice. To je jasno iz primjera razgraničenja između Hrvatske i Srbije, kada je u lipnju 1945. godine predložena Komisija sa zadaćom da predloži razgraničenje između Hrvatske i Vojvodine.
Ministarstvo za Konstituantu obratilo se 20. kolovoza 1945. godine federalnim jedinicama cirkularom u kojem stoji da je do donošenja ustava potrebno provesti upravno-političku podjelu zemlje, te se u svezi s tim, traže podatci o okruzima, kotarima, gradskim i mjesnim odborima, s objašnjenjem je li ta podjela konačna ili se predviđaju i nova rješenja. U cirkularu se konstatira da među pojedinim republikama postoje neriješena teritorijalna pitanja, pa se u svezi s tim od federalnih jedinica zahtijeva da što prije upute svoja obrazložena mišljenja i prijedloge. U cirkularu se jasno vidi da su federalne jedinice imale mogućnost prigovora na teritorijalna razgraničenja.
Narodna Vlada Federalne BiH devet je dana poslije, 29. kolovoza 1945. godine donijela Uredbu o određivanju područja narodnih odbora i ustanovljenju sjedišta mjesnih narodnih odbora, u kojoj je izostavljeno područje Sutorine i Kruševice. Narodna Vlada Federalne Crne Gore četiri dana poslije, 2. rujna 1945. godine Odlukom o administrativnoj podjeli navodi Sutorinu i Kruševicu u crnogorskom srezu Herceg-Novi.
Ustav FNR Jugoslavije donesen je 31. siječnja 1946. godine, kada je očito bilo jasno da su sređena pitanja granica federalnih jedinica (kako je to tražilo Ministarstvo za Konstituantu u kolovozu 1945. godine). U Ustavu je glede razgraničenja federalnih jedinica – republika, određeno u čl. 12 da "razgraničenje teritorija narodnih republika vrši Narodna skupština FNRJ" i da se granice narodne republike ne mogu mijenjati bez njezinog pristanka. Kako je Ustav FNRJ donesen poslije određivanja granica, on ne može djelovati retroaktivno. Iz prethodnog teksta jasno je da je razgraničenje BiH i Crne Gore riješeno već u rujnu 1945. godine. Vlada Federalne BiH nije nikada imala stvarnu vlast nad područjem Sutorine i Kruševice, a rečenom Uredbom i pravno je priznala takvo stanje, dok je Vlada FCG imala stvarnu vlast nad tim područjem i pravno ga je priznala dijelom Federalne Crne Gore Odlukom o administrativnoj podjeli FCG.
Nakon Drugog svjetskog rata, 1947. godine kada su vlasti FNRJ odlučivale o unutarnjim granicama republika sastavnica, Sutorina ulazi u sastav konstitutivne Narodne Republike Crne Gore.[2] Navodno je do toga došlo zamjenom teritorija između lokalnih komunističkih političara — Avde Hume i Đure Pucara kao predstavnika NR BiH s jedne i Blaža Jovanovića kao predstavnika NR Crne Gore s druge strane — koji su ugovor sklopili uz dopuštenje Josipa Broza Tita i Vladimira Bakarića.[2] NR Bosna i Hercegovina je ustupila teritorije kod Sutorine, Igala i Njivica, a dobila teritorije istočno od rijeke Sutjeske, uključujući i maglićka planinska sela Kruševo i Vučevo.[2] Milovan Đilas kao predsjednik "Komisije za granice" zalagao se da Sutorina pripadne Narodnoj Republici Crnoj Gori. Pretpostavlja se da je imao Titovu podršku.
Raspad SFRJ
Nakon raspada SFRJ, Badinterova komisija 1992. određuje da prijašnja razgraničenja dobivaju svojstvo granica zaštićenih međunarodnim sporazumom.
Početak 21. stoljeća
Od sredine 2000-ih nekoliko bosanskohercegovačkih političara poput Željka Komšića i Harisa Silajdžića sporadično je pozivalo na “povratak Sutorine u okvire BiH”. Bosna i Hercegovina trenutno ima pristup međunarodnim vodama samo iz Neumskog zaljeva preko hrvatskih unutarnjih voda. Episkop zahumsko-hercegovački Grigorije je 2008. godine službeno zatražio od vlasti Bosne i Hercegovine da se uključe u međunarodnu arbitražu u vezi s obalom kod Igala.[4] Srpska narodna stranka (Crna Gora) objavila je priopćenje u kojem stoji da ako Crna Gora Hrvatskoj prepusti Prevlaku, treba i Sutorinu prepustiti Bosni i Hercegovini. Gradonačelnik Trebinja Božidar Vučurević je 2009. godine ustvrdio da je Sutorina dio Bosne i Hercegovine.
Godine 2014. predsjednik nevladine organizacije AntiDayton Nihad Aličković iznio je nekoliko stavova o sporu oko Sutorine i direktno je proglasio dijelom Bosne i Hercegovine.[5] Stotine nevladinih organizacija pokrenule su pitanje Sutorine na nacionalnoj razini. Glavni cilj je vratiti Sutorinu Bosni i Hercegovini kako je određeno na Berlinskom kongresu 1878. godine.[6][7] Ministar Denis Bećirović u Parlamentarnoj skupštini BiH iznio je 24. prosinca prijedlog rezolucije o Sutorini jer je na sjednici 15. siječnja donesen akt o pripajanju Sutorine Crnoj Gori. Rezolucija je trebala zaustaviti taj proces i sve okrenuti na pregovore ili na sud.[8] Nedugo nakon toga, čelnik organizacije AntiDayton Nihad Aličković pokrenuo je novu organizaciju pod nazivom Sutorinska inicijativa s ciljem povratka teritorija Sutorine tvrdeći da je iznošenje slučaja pred Međunarodni sud pravde u Haagu jedini način da se spor riješi.
Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović opozvao je 23. siječnja 2015. godine crnogorskog veleposlanika u Bosni i Hercegovini, ocijenivši neprihvatljivim da BiH iznosi takve tvrdnje. Bosanskohercegovački dužnosnici kazali su da taj potez potvrđuje nesposobnost Crne Gore da dokaže da ima bilo kakva prava na tom teritoriju.[9] Dana 24. veljače održana je rasprava u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine na kojoj su dužnosnici, akademici, generali i drugi visokopozicionirani građani odlučili da se Sutorina mora vratiti Bosni i Hercegovini, što potvrđuju brojne činjenice u prilog njihovim zahtjevima.[10] Član američkog Kongresa Mike Turner uputio je 25. veljače pismo upozorenja bošnjačkom članu Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakiru Izetbegoviću u kojem navodi da bi, ukoliko BiH ne riješi spor oko Sutorine, SAD mogao obustaviti pomoć BiH.[11][12] U Sarajevu je 10. ožujka održan sastanak Vijeća bošnjačkih intelektualaca o pitanju Sutorine. Bivši predsjednik Federacije BiH Omer Ibrahimagić izjavio je: “Ovo je prvi put da Bosna i Hercegovina odlučuje o svojim granicama u posljednje 552 godine”. Dodatno je rekao da je Bosna i Hercegovina ušla u Jugoslaviju sa Sutorinom u svojim granicama i da je s njom trebala i izaći. O mogućnosti tužbe Crne Gore pred Međunarodnim sudom rekao je: "Hrvatska, Slovenija i Srbija će se pojaviti pred Međunarodnim sudom pravde zbog svojih graničnih sporova, pa zašto bi se Bosna samo odrekla Sutorine?"[13] Vlade Bosne i Hercegovine i Crne Gore potpisale su 26. kolovoza u Beču sporazum o granici kojim je Crna Gora dobila suverenitet nad Sutorinom. Skupština Crne Gore ratificirala je sporazum 28. prosinca, a Predsjedništvo Bosne i Hercegovine 12. siječnja 2016. godine. Sporazum je stupio na snagu 20. travnja.[14]
Povezani članci
- Politika Bosne i Hercegovine
- Vanjska politika Bosne i Hercegovine
- Vanjska politika Crne Gore
- Pristupanje BiH Europskoj uniji
Izvori
editor-last• Nepoznat parametar:
editor-last2Vanjske poveznice
- • Nepoznat parametar:
issn
• Parametartypenije dopušten u klasijournal
• Parametardatenije dopušten u klasijournal
• Parametarpublishernije dopušten u klasijournal
• Parametarurlnije dopušten u klasijournal - • Parametar
typenije dopušten u klasijournal
• Parametardatenije dopušten u klasijournal
• Parametarurl-statusnije dopušten u klasijournal
• Parametarpublishernije dopušten u klasijournal
• Parametarurlnije dopušten u klasijournal
- ↑ Blake i Topalović 1996, str. 43.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 • Parametar
worknije dopušten u klasinews
• Parametartypenije dopušten u klasinews
• Parametartitlenije dopušten u klasinews
• Parametarlastnije dopušten u klasinews
• Parametardatenije dopušten u klasinews
• Parametarauthornije dopušten u klasinews
• Parametarlanguagenije dopušten u klasinews
• Parametarurlnije dopušten u klasinews - ↑ Zoran Krešić, Sutorina je pripala Crnoj Gori u staroj Jugoslaviji, Večernji list, 7. prosinca 2014. Pristupljeno 17. siječnja 2015.
- ↑ Vladika traži Sutorinu, Radio Free Europe (Bosnian)
- ↑ Alickovic states that Sutorina is a historical region of Bosnia and Herzegovina. radiosarajevo.ba 0. Pristupljeno 14 January 2015.
- ↑ Sutorina is valuable for Bosnia and Herzegovina. klix.ba 0. Pristupljeno 20 December 2014.
- ↑ Historians state that "Sutorina is Bosnia", Berlin Congress confirms it. klix.ba 0. Pristupljeno 20 December 2014.
- ↑ Sutorina Resolution. portalanalitika.me/ 0. Pristupljeno 14 January 2015.
- ↑ The Montenegrin president withdraws ambassadors in Bosnia and Herzegovina (In Bosnian.). radiosarajevo.ba 0. Pristupljeno 23 January 2015.
- ↑ With standing ovations and a full Parliament, the Bosnian officials fatefully said "Yes" to get to action in returning Sutorina to Bosnia and Herzegovina. klix.ba 0. Pristupljeno 28 February 2015.
- ↑ American congressman Michael Turner warns Bosnia over territorial dispute with Montenegro - Bosnia Today. Pristupljeno 2015-03-03.
- ↑ Montenegro Press Review – March 3, 2015. 3 March 2015 0.
- ↑ VKBI: Crna Gora treba priznati krađu teritorije, Sutorina nije Karadžićeva ideja.
- ↑ • Nepoznat parametar:
publication-date