Marija II., portugalska kraljica
| Marija II. | |
|---|---|
| Maria II Portugal 1829.jpg | |
| kraljica Marija II. de Braganza | |
| portugalska kraljica | |
| Vladavina | 26. svibnja 1834. – 15. studenog 1853. |
| Prethodnik | Mihael |
| Nasljednik | Petar V. |
| Vladavina | 2. svibnja 1826. – 11. srpnja 1828. |
| Krunidba | Petar IV. |
| Prethodnik | Mihael |
| Supruzi | Auguste de Beauharnais Ferdinand od Saske-Coburg-Gotha-Kohary |
| Djeca | |
| Petar V. Ludovik I. João, vojvoda od Beja Maria Ana Antónia Fernando Augusto, vojvoda Coimbra | |
| Puno ime | |
| Maria da Glória Joana Carlota Leopoldina da Cruz Francisca Xavier de Paula Isidora Micaela Gabriela Rafaela Gonzaga | |
| Dinastija | Braganza |
| Rođenje | 4. travnja 1819. |
| Smrt | 15. studenog 1853. |
| Vjera | rimokatolkinja |
Marija II. (port. Maria da Glória de Bregança; Rio de Janeiro, 4. travnja 1819. — Lisabon, 15. studenog 1853.), kraljica Portugala i Alvargesa te Nizozemskog Brazila od 1826. – 1828. i ponovno od 1834. – 1853. godine. Bila je pripadnica portugalske kraljevske dinastije Braganza.
Životopis
Raniji život
Rođena je, kao najstarije dijete, u kraljevskoj obitelji Braganza, od oca Petra IV. Braganze († 1834.), budućeg kralja Portugala i cara Brazila, i Marije Leopoldine († 1826.), austrijske nadvojvotkinje iz dinastije Habsburg-Lothringen. Njen mlađi brat Pedro je, kao drugorođeni sin, bio pripreman za nasljeđivanje brazilskog carskog prijestolja, dok je njen otac nju namjenio za nasljeđivanje portugalskog prijestolja. Bila je jedini monarh rođen izvan Europe, iako se zapravo rodila na portugalskom teritoriju u Brazilu.
Prva vladavina (1826. – 1828.)
Njen otac je namijenio da mu se kći Marija uda za njegova mlađeg brata Mihaela, koji je trebao priznati Petrovu ustavnu povelju, preuzeti prijestolje zajedno s Marijom i tako ga osigurati za buduće naraštaje obitelji Braganza. Marija je preuzela krunu 1826. godine, nakon što se njen otac odrekao kraljevske krune Portugal u korist brazilske carske krune, ali je ostala u Brazilu predajući regentsku vlast svojoj tetki Isabeli Mariji. Međutim, njen zaručnik i stric Mihael je 1828. godine uzurpirao prijestolje i proglasio sebe portugalskim kraljem, nakon čega je odbacio bratovu ustavnu povelju i započeo autokratsku vladavinu u Portugalu.
Građanski rat (1828. – 1834.)
Marija II. je otplovila u Ujedinjeno Kraljevstvo, ali se naposljetku morala vratiti natrag u Brazil. U međuvremenu, kralj Mihael je ugušio sve ustanke svojih protivnika i podržavatelja kraljice Marije II. Kada je njen otac, brazilski car Pedro I. abdicirao s brazilskog prijestolja 1831. godine u korist svog sina i Marijinog mlađeg brata Pedra II. († 1891.) dobio je priliku otputovati u Europu i izboriti se u Marijino ime za portugalsku krunu. Otisnuo se brodom preko Atlantskog oceana i zauzeo otok Terceira na Azorima. Tamo je sakupio vojsku, proglasio se vojvodom od Braganze i regentom te je prešao na portugalsko kopno i započeo građanski rat za krunu. U međuvremenu je poslao kćer Mariju u Pariz na daljnju naobrazbu, a za to vrijeme je poveo opsadu Porta (1832. – 1833.) i vojevao u nizu bitka dok nije 1833. godine ušao pobjednički u Lisabon. Marija je otputovala iz Francuske u Englesku, a otamo britanskim brodovljem u Portugal. Njen otac je nastavio voditi rat protiv svog brata Mihaela sve do njegove predaje i abdikcije u svibnju 1834. godine, nakon čega je protjeran iz Kraljevine Portugal u Njemačku.[1]
Druga vladavina (1834. – 1853.)
Po završetku građanskog rata, Marija II. se ponovno vratila na portugalsko prijestolje. Njen otac, Pedro I. je umro u rujnu iste godine, a ona se sljedeće godine udala za Augusta de Beauharnais († 1835.) koji je umro iste godine. Iduće godine se udala za Ferdinanda († 1885.) iz mlađeg ogranka njemačke dinastije Saska-Coburg-Gotha, s kojim je imala jedanaestero djece, od kojih je sedmoro preživjelo djetinjstvo.[2]
Njena druga vladavina bila je obilježena političkim sukobom između umjerenih i konzervativaca s jedne strane, koji su podržavali Pedrovu ustavnu povelju te između demokratskih i radikalnih grupacija koje su se zalagale za raniji, liberalniji ustav. Sukob je razriješen tek 1852. godine kada je predsjednik vlade João Carlos de Saldanha Oliveira e Daun dodao povelji dodatni članak.
Marija je umrla tijekom poroda, ostavivši prijestolje najstarijem sinu, kralju Petru V.
Brak i potomstvo
Prvi brak sklopljen s Augustom de Beauharnaisom 1835. godine, brzo je završio, jer je njen suprug ubrzo umro. Slijedeće godine udala se za Ferdinanda od Saske-Coburga-Gotha († 1885.), s kojim je imala jedanestoro djece, od čega sedmoro koja su preživjela ranu fazu života:
- Petar V. (1837. – 1861.) – portugalski kralj (1853. – 1861.)
- Ludovik I. (1838. – 1889.) – portugalski kralj (1861. – 1889.)
- João Marija (1842. – 1861.) – vojvoda od Beja
- Marija Ana (1843. – 1884.) – supruga saskog kralja Jurja I. Saskog i majka saskog kralja Fridrika Augusta III. Saskog
- Antónia Portugalska (1845. – 1913.) – supruga Leopolda Hohenzollerna i majka rumunjskog kralja Ferdinanda I.
- Fernando (1846. – 1861.)
- August (1847. – 1889.) – vojvoda od Coimbre
Njenim vjenčanjem s Ferdinandom nastao je novi, kognatski ogranak kraljevske dinastije, poznat po imenu Braganza-Saska-Coburg-Gotha.