Ovo je glavno značenje pojma Đuro Đaković. Za tvrtku koja nosi njegovo ime pogledajte Đuro Đaković Holding d.d..| Đuro Đaković | |
|---|---|
 Fotografija Đure Đakovića iz 1910-ih. | |
| Rođenje | 30. studenoga 1886., Brodski Varoš, Hrvatska |
| Smrt | 25. travnja 1929., Oštri vrh kod Svetog Duha, Slovenija[1] |
| Politička stranka | KPJ |
| Zanimanje | političar |
Đuro Đaković (Brodski Varoš, 30. studenoga 1886. - Oštri vrh kod Svetog Duha, Slovenija, 25. travnja 1929.), bio je hrvatski političar, sindikalni vođa, jedan od osnivača KPJ 1919. godine i organizacijski tajnik CK KPJ od 1928. godine, do smrti, 1929. godine.[1][2][3]
Životopis
Đuro Đaković rodio se u Brodskom Varošu, kraj Broda na Savi, 1886. godine. Kao metalski radnik u Sarajevu, već je 1905. – 1906. sudjelovao u prvim radničkim štrajkovima u Bosni, a 1910. bio je istaknut omladinski rukovodilac u Sarajevu.[4] Po izbijanju Prvoga svjetskog rata 1914. godine zbog istupanja protiv rata uhićen je i od vojnoga suda kao "veleizdajnik" osuđen na smrt. Kasnije je amnestiran i upućen na prisilni rad u Arad i Komoran.
Organizirao je veliki štrajk građevinara 1919. godine, bio je član Centralne uprave Saveza metalaca za BiH i uprave Glavnog radničkog saveza BiH.
Jedan je od osnivača SRPJ(k) u BiH, a 1920. godine izabran je u Centralno partijsko vijeće KPJ. Zastupnik KPJ u Ustavotvornoj skupštini bio je 1920. godine.[2]
Godine 1920. angažirao se u sindikalnoj kampanji za oslobađanje uhićenih rudara nakon štrajka i bune.[5]
Godine 1921. bio je delegat KPJ na Trećem kongresu Kominterne u Moskvi. Više puta bio je uhićivan, mučen i proganjan, a od 1922. do 1926. godine interniran je u rodno mjesto.
Po odlasku u Zagreb, 1926. godine, postao je tajnik Oblasnog odbora Saveza metalaca Hrvatske.[4]
Bio je jedan od najistaknutijih boraca protiv frakcija u vrhovima KPJ. 1927.-1928. bio je na Lenjinovom sveučilištu u Moskvi, a u Kraljevinu SHS vratio se kao opunomoćenik Kominterne za sprovođenje Otvorenog pisma upućenog članovima KPJ. Na Četvrtom kongresu KPJ u Drezdenu 1928. godine postao je organizacijski tajnik CK KPJ.
Kao veliki protivnik šestosiječanjske diktature u travnju 1929. godine uhićen je u Zagrebu i mučen. Odveden na tadašnju jugoslavensko-austrijsku granicu i od žandara ubijen, 25. travnja 1929. godine, pri insceniranom bijegu,[1][2][3] zajedno s Nikolom Hećimovićem, tajnikom Crvene pomoći.
Đurin sin, Stjepan Đaković, rođen 1912. godine u Sarajevu, također je bio član KPJ te je kao sudionik NOP-a u Hrvatskoj ubijen od ustaša u Zagrebu, 1942. godine.
Spomen i baština
- U vrijeme Španjolskoga građanskog rata jedan je bataljon 129. internacionalne brigade Španjolske republikanske vojske, u svibnju 1937. godine, po njemu nazvan bataljon "Đuro Đaković".[6]
- U Belgiji je tijekom Drugoga svjetskog rata, u sklopu oružanoga pokreta te zemlje, od iseljenika sa područja Jugoslavije formirana jedinica "Đuro Đaković".[7]
- Đuro Đaković Holding d.d., strojarska grupacija iz Slavonskog Broda, dobila je ime po njemu, 1947. godine.[8]
- Dvadeset godina nakon smrti, 25. travnja 1949. godine, posmrtni ostatci su mu svečano prenijeti u Beograd i pokopani u grobnicu na Kalemegdanu, pokraj posmrtnih ostataka Ivana Milutinovića, Moše Pijade i Ive Lole Ribara.
- 1979. godine, arhitekt Fedor Tolja projektirao je Spomen-park "Đuro Đaković" u Brodskom Varošu.[9]
- 1986. godine u Zagrebu mu je postavljeno poprsje, rad Vanje Radauša.[10]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Perić, Ivo, Hrvatska u monarhističkoj Jugoslaviji, Kronika važnijih zbivanja, Dom i svijet, Zagreb, 2006., ISBN 953-238-001-9, str. 162.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Proleksis enciklopedija: Đaković, Đuro, preuzeto 17. prosinca 2011.
- ↑ 3,0 3,1 Župu Krista Kralja Brodski Varoš: O Brodskom Varošu, preuzeto 17. prosinca 2011.
- ↑ 4,0 4,1 Službene stranice grada Slavonskog Broda: Đuro Đaković, preuzeto 17. prosinca 2011.
- ↑ (boš.) prof. Elvis Bećirović: Husinska buna 1920. godine - Borba za prava rudara, preuzeto 17. prosinca 2011.
- ↑ (engl.) Vjeran Pavlaković (2004): Matija Gubec Goes to Spain: Symbols and Ideology in Croatia, 1936–1939, The Journal of Slavic Military Studies, str. 746., preuzeto 17. prosinca 2011.
- ↑ (engl.) croatianhistory.net: John Peter Kraljic: Ethnic Croatians killed by Nazi and Fasicst Forces during World War II - A Partial list, preuzeto 17. prosinca 2011.
- ↑ Đuro Đaković Holding d.d.: 90 godina tradicije, preuzeto 17. prosinca 2011.
- ↑ Miroslav Mazurek, Devastacija ostavštine. Spomen park "Đuro Đaković", sbplus.hr, preuzeto 6. ožujka 2013.
- ↑ zagrebacki.info: Đuro Đaković, preuzeto 6. ožujka 2013.