Radoslav Dodig

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 674485 od 13. ožujak 2026. u 12:20 koju je unio Suradnik10 (razgovor | doprinosi) (Zamjena teksta - '{{Jubilarni članak\|(.*)}}' u '')
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Radoslav Dodig
Datoteka:Radoslav dodig.jpg
Rođenje 6. travnja 1954.
Prolog
Smrt 17. lipnja 2016.
Ljubuški
Narodnost Hrvat
Alma mater Filozofski fakultet u Zagrebu

Mr. sc. Radoslav Dodig (Prolog, 6. travnja 1954. – Ljubuški, 17. lipnja 2016.), hrvatski arheolog, filolog i novinar.[1] Široj javnosti poznat je kao dvostruki pobjednik Kviskoteke. Veliku je ljubav gajio prema povijesti i arheologiji, bavio se politikom, a radio je kao novinar i kolumnist u BiH.[2]

Životopis

Datoteka:Dodig kviskoteka.jpg
Dodig kao pobjednik Kviskoteke sredinom 1980-ih

Dodig je rođen u Prologu pored Ljubuškoga. Osnovnu je školu pohađao u Velikome Prologu, a Sjemenišnu klasičnu gimnaziju u Splitu. Uređivao je skupa s kolegama mjesečnik Nadbiskupijskog sjemeništa Navještenje.[3] Budući da se u SFRJ nakon sjemenišne gimnazije moglo studirati jedino na Filozofskom fakultetu u Skoplju, Dodig u Skopju nastavlja studij klasične filologije.[1]

Od 1986. do 1988. na Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku pohađao je poslijediplomski studij "Kulturna povijest istočne obale Jadrana". Magistrirao je radom Ljubuški kraj u antičko doba na Odjelu za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu pod mentorstvom akademika Nenada Cambija. Gotovu doktorsku disertaciju Uspon i pad Ardijejaca pod mentorstvom prof. Slobodana Čače trebao je obraniti na Sveučilištu u Zadru, ali je zbog bolesti nije uspio obraniti.[4]

Široj javnosti poznat je kao dvostruki pobjednik Kviskoteke.[2] U velikome superfinalu pobijedio je 1986. U tom istom superfinalu sudjelovale su hrvatske kvizaške legende Robert Pauletić (drugo mjesto) i Mirko Miočić (treće mjesto).[2][5] Ostvario je sedam pojedinačnih pobjeda i jednu pobjedu u superfinalu Kviskoteke. [5]

U prvoj polovici osamdesetih bio je nezaposlen, tek je kratko predavao u teslićkoj gimnaziji, a po povratku u rodni Ljubuški nije se mogao zaposliti jer je bio politički nepodoban.[6] Jedva je dobio posao.[5] U drugoj polovici osamdesetih honorarno je predavao grčki i latinski u Centru za usmjereno obrazovanje "Petar Levantin" u Metkoviću, čiji je stalni zaposlenik postao 1991. Godine 1992. prelazi u Gimnaziju Metković, u kojoj je do 2008. predavao latinski jezik. Godinama je bio aktivan suradnik ogranka Matice hrvatske u Metkoviću[1], a od 2007. predsjednik Matice hrvatske u Ljubuškom[7]. Bio je članom Hrvatskog arheološkog društva, Hrvatskog filološkog društva te urednik u biblioteci "Stećak" nakladničke kuće ZIRAL-a u Mostaru. [5] Stručne radove objavljivao je u znanstvenoj periodici te zbornicima znanstvenih skupova. Za Slobodnu Dalmaciju i Večernji list pisao je kao dopisnik, i to najčešće o temama iz kulture, lingvistike i kulturno-povijesne baštine.[4]

Doprinos arheologiji dao je i za vrijeme izgradnje autocesta, kako u Hrvatskoj, tako i u Bosni i Hercegovini. U Hrvatskoj je na dionici autoceste A1 Dugopolje-Ravča bio zamjenik voditelja arheoloških radova, a na dionici autoceste A1 kroz BiH Bijača-Zvirovići, zamjenik i voditelj arheoloških zaštitnih radova.[7] U slobodno je vrijeme istraživao kulturno-povijesnu baštinu posebice Hercegovine i Ljubuškog, na čijoj je zaštiti radio. Znanstveni opus čini mu više od 100 znanstvenih, stručnih i preglednih radova te osvrta iz povijesti, arheologije i filologije koje je objavio u zbornicima i publikacijama te veliki broj članaka, feljtona, komentara, kolumna u tiskanim i elektroničkim medijima.[3] Zahvaljujući djelovanju Matice hrvatske u Ljubuškom, pokrenuto je više projekata zaštite spomenika (Rimski kompleks Gračine, Stari grad Ljubuški, nekropola Bijača i nekropola u Studencima koji su proglašeni nacionalnim spomenicima BiH).[7] Očišćena i konzervirana nekropola na Bijači (lokalitet Dilić) uvrštena je na popis 30 UNESCO-vih zaštićenih lokaliteta grobalja sa stećcima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji.[8]

Aktivan u politici od 1990. godine. Obnašao je nekoliko dužnosti u vlasti BiH.[3]

Osnivač je, pokretač i prvi meštar Ljubuškog Karnevala.[9]

Nagrade i priznanja

  • nagrada za životno djelo općine Ljubuški[3]
  • prigodom prve obljetnice smrti Hrvatska pošta Mostar tiskala je u njegovu čast prigodnu poštansku markicu[10]

Izbor iz objavljenih radova

  • Greda - srednjovjekovna nekropola u Crvenom Grmu. Hercegovina: časopis za kulturno i istorijsko nasljeđe, 4., 73-80. (1985.)
  • Mlade kod Veljaka - kontinuitet od antike. Hercegovina: godišnjak za kulturno i povijesno naslijeđe, 3(11), 17-22. (1997.)
  • Sekulan, naziv dijela rimske ceste na području Ljubuškoga. Hercegovina: časopis za kulturno i istorijsko nasljeđe, 4-5 (12-13), 39-45. (1998.)
  • Miljokaz cara Licinija. Hercegovina: časopis za kulturno i istorijsko nasljeđe, 6-7 (14-15), 41-47. (2000.)
  • A. A. Barret, Livia: First lady of Imperial Rome, Yale University Press, 2002.. Obavijesti: Hrvatsko arheološko društvo, XXXXV (3), 154-156. (2003.)
  • Spomenik Kvinta Valerija iz Hardomilja kod Ljubuškoga. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 95, 363-373. (2003.)
  • Rimski spomenici iz Tomislavgrada. Hercegovina: godišnjak za kulturno i povijesno naslijeđe, 19., 21-30. (2005.)
  • Rimski nadgrobni spomenik iz Tomislavgrada. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 97, 339-351. (2005.)
  • Nalaz rimskih spomenika u Mostarskim Vratima kod Ljubuškoga. Hercegovina: godišnjak za kulturno i povijesno naslijeđe, 20, 7-12. (2006.)
  • Akti crkvenih sabora održanih 530. i 533. u Saloni. Povijesni prilozi / Historical contributions, 35, 9-23. (2008.) (R. Dodig, A. Škegro)

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 Umro je Radoslav Dodig, metkovic.hr, objavljeno 17. lipnja 2016., pristupljeno 17. lipnja 2016.
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 Preminuo Radoslav Dodig, apsolutni pobjednik Kviskoteke, hrt.hr, objavljeno 17. lipnja 2016., pristupljeno 17. lipnja 2016.
  3. ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 Ljportal: Preminuo poznati Ljubušak Radoslav Dodig , Ljubuški portal, 17. lipnja 2016. Pristupljeno 18. lipnja 2016.
  4. ↑ 4,0 4,1 In memoriam R. Dodig, Hercegovački arheološki portal, objavljeno 18. lipnja 2016., pristupljeno 18. lipnja 2016.
  5. ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 vecernji.ba: Preminuo novinar i arheolog Radoslav Dodig, vecernji.ba, objavljeno 17. lipnja 2016., pristupljeno 17. lipnja 2016.
  6. ↑ Dnevni list | Zorica Volarević: Radoslav Dodig: Kada bih zbrojio sve pobjede u Kviskoteci, ne bih mogao kupiti ni tada rabljenoga ‘stojadina’ Ljubuški portal (objavljeno 8. travnja 2014., pristupljeno 17. lipnja 2016.)
  7. ↑ 7,0 7,1 7,2 Preminuo Radoslav Dodig, Radio Ljubuški, objavljeno 17. lipnja 2016., pristupljeno 18. lipnja 2016.
  8. ↑ Stećci Medieval Tombstones Graveyards Službene stranice UNESCO-a (pristupljeno 11. lipnja 2017.)
  9. ↑ Odavanje počasti Radoslavu Dodigu i povratak starim običajima Ljubuškog Karnevala ljubuski-karneval.com (objavljeno 13. prosinca 2017. pristupljeno 6. veljače 2020.)
  10. ↑ Prva obljetnica smrti Radoslava Dodiga, Hrvatska pošta Mostar, objavljeno 17. lipnja 2017., pristupljeno 24. lipnja 2018.

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Radoslav_Dodig&oldid=674485"