Ilija Smiljanić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 641988 od 20. siječanj 2026. u 04:51 koju je unio Suradnik10 (razgovor | doprinosi)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ilija Smiljanić
Opći životopisni podatci
Datum smrti 5. studenog 1654.
Mjesto smrti Vučjak na Velebitu
Nacionalnost rimokatolički Morlak
Državljanstvo mletačko
Opis vojnoga službovanja
Čin serdar, harambaša
Ratovi Kandijski rat

Ilija Smiljanić (? – Vučjak na Velebitu, 5. studenog 1654.), hrvatski protuosmanski ratnik, serdar i harambaša iz serdarske obitelji Smiljanić. Za vrijeme Kandijskoga rata (1645. – 1669.) nanio je niz poraza Osmanlijama u Dalmaciji i Lici. Opjevan je kao narodni junak i ustanik u brojnim narodnim pjesmama.[1]

Istaknuo se, zajedno s braćom Filipom († 1656.), Smiljanom († 1687.) i Markom († 1693.)[2], u mletačko-turskim sukobima sredinom 17. stoljeća. Zbog zasluga u ratu, mletačke vlasti dodijelile su mu 1648. godine naslove serdara i harambaše.[3] Istaknuo se u uspješnim vojnim akcijama na osmanskim teritorijima u Lici, Krbavi i Dalmaciji, gdje je ostvario niz povjeda nad Turcima, osobito u bitkama kraj Zvonigrada i Bilaja (1649.), Korlata (1651.), Ostrovice (1652.) te Udbine i Livna (1653.).

Pri jednom od pohoda je zarobio djevojku Fatu iz bogate muslimanske obitelji. Prekrštena je u rimokatoličanstvo i dobila je ime Kata i Ilija ju je oženio. Sama činjenica prelaska na rimokatoličanstvo te još niz inih pokazatelja pokazuje da je obitelj Smiljanića bila rimokatolička, nasuprotv neargumentiranim (veliko)srpskim osporavanjima. Zbog nanizanih vojnih pothvata, Mlečani su ga nagradili i kućom. Ostatci Smiljanićeve kuće su i danas vidljivi pokraj novog tradicijskog dijela zadarske tržnice.[4]

Poginuo je na području Velebita, prilikom jednog od pokušaja prodora u Liku.[5] Napali su Gračac, a vraćao s prema Krupi skukpa s poznatim vojskovođom Jankom Mitrovićem. Upali su u zasjedu. Navodno ga je ubio Vlah u turskoj službi Radojica Mrkić. Mrkića su Mlečani osudili na galiotanje zbog ubojstva, a Smiljanić ga je oslobodio. Mjesto gdje je Smiljanić poginuo označeno je i nalazilo se na zemljovidima, te je ostalo zabilježenim na austrijskom vojnom zemljovidu iz 1766. godine.[4]

Izvori