Tomislav Nikolić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 63325 od 27. kolovoza 2021. u 01:59 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Tomislav Nikolić
Tomislav Nikolić

6. Predsjednik Republike Srbije
trajanje službe
31. svibnja 2012. – 31. svibnja 2017.
Prethodnik Boris Tadić
Slavica Đukić-Dejanović (o.d.)
Nasljednik Aleksandar Vučić
10. Predsjednik Narodne skupštine Republike Srbije
trajanje službe
8. svibnja 2007. – 13. svibnja 2007
Prethodnik  Predrag Marković
Nasljednik Oliver Dulić
Rođenje 15. veljače 1952.
Politička stranka neovisni
Predhodno:
Srpska napredna stranka
(2008.2012.)
Srpska radikalna stranka
(1991.2008.)
Narodna radikalna stranka
(1990.1991.)
Zanimanje ekonomist

Tomislav Nikolić (Kragujevac, 15. veljače 1952.), srbijanski je političar, bivši predsjednik Republike Srbije i četnički vojvoda.

Nikolić je osnivač i bivši predsjednik Srpske napredne stranke,[1] kao i dugogodišnji zamjenik predsjednika Srpske radikalne stranke prije toga. Oženjen je i otac je dva sina.

1993. godine je na Romaniji (BiH) službeno proizveden u najviši četnički čin: pred Vojislavom Šešeljom je položio prisegu za četničkog vojvodu; Prigodom unaprjeđenja (video zapis je danas dostupan na internetu) je objašnjeno da T. Nikolić i drugih 18 četničkih zapovjednika u čin vojvode - kojega je od četničkih zapovjednika koji su neposredno sudjelovali u ratu 1990.- ih godina do tada nosio jedino Vojislav Šešelj - biva proizvedeno "za izvanredne zasluge u ovom ratu, veliko junaštvo i pokazanu ratnu veštinu najistaknutijih četničkih komandanata".[2] U intervjuu za Press iz 2009., T. Nikolić izjavljuje da je ponosan što je "miropomazan" za četničkog vojvodu i da nema namjeru odreći se te titule, ali da su 1993. "bila druga vremena, sada to nema veze".[3] Nedugo prije predsjedničkih izbora 2012. god. na kojima je pobijedio javno izreka: „Nisam promijenio nijedan stav otkad sam napustio Srpsku radikalnu stranku, i dalje sanjam Veliku Srbiju.“[4]

Životopis

U Kragujevcu je završio osnovnu i srednju tehničku školu - građevinski smjer. Nakon što je 1971. godine napustio studije na Pravnom fakultetu u rodnom gradu, radnu karijeru započeo je u Građevinskom poduzeću "Žegrap". Bio je šef izgradnje na pruzi Beograd – Bar, radio u Majdanpeku, Priboju, Prijepolju, Trebinju, Beogradu i drugim mjestima širom bivše SFRJ. U kragujevačkoj firmi "22. decembar" bio je šef investicija u periodu od dvanaest godina (1978.1990.), a dvije godine i tehnički direktor javnog komunalnog poduzeća u Kragujevcu (1990.1992.).

Politička karijera

Uspostavljanjem višestranačkog sustava u Srbiji, Tomislav Nikolić postaje funkcionar Narodne radikalne stranke, a odmah zatim, na njegovu inicijativu, dolazi do ujedinjavanja najvećeg broja općinskih odbora narodnih radikala i Srpskog četničkog pokreta u Srpsku radikalnu stranku. Od 23. veljače 1991. godine, član je Srpske radikalne stranke, u kojoj je najprije izabran za njenog potpredsjednika, a na tri posljednja Kongresa srpskih radikala, tajnim glasovanjem biran je za zamjenika predsjednika.

Od 1992. godine poslanik je u Skupštini Srbije i jedini poslanik koji je izabran u svaki saziv Skupštine Srbije od tada. U vrijeme vladavine Socijalističke partije Srbije, a isključivo zbog političkog djelovanja, zajedno sa Vojislavom Šešeljem, 1995. godine osuđen je na tromjesečnu kaznu zatvora koju je izdržavao u Gnjilanu.

Ožujka 1998. godine, Srpska radikalna stranka ulazi u koaliciju sa Miloševićevim socijalistima i Jugoslovenskom levicom (partija Miloševićeve supruge Mirjane Marković) te sa njima formira novu Vladu Srbije. Nikolić je tada izabran za potpredsjednika srpske Vlade, a tijekom 1999. i za potpredsjednika savezne Vlade SR Jugoslavije.

24. rujna 2000. godine bio je kandidat Srpske radikalne stranke na predsjedničkim izborima; po broju glasova je bio rangiran treći, iza Vojislava Koštunice i Slobodana Miloševića.

Nakon odlaska Vojislava Šešelja u Haaški sud, 24. veljače 2003. godine, vodi Srpsku radikalnu stranku u zemlji. 16. studenog 2003., prvi put se kandidirao za predsjednika Srbije. Osvojio je najviše glasova (oko 47%), međutim, izbori su zbog nedovoljne izlaznosti (oko 38%) bili neuspjeli. Na Šešeljev prijedlog Središnja domovinska uprava stranke donijela je odluku da Nikolić ponovo bude kandidat za predsjednika Srbije, lipnja 2004. godine. U drugom krugu, 27. lipnja, izgubio je od protukandidata, sada bivšeg predsjednika Borisa Tadića.

U nastavku konstatirajuće sjednice Narodne skupštine Srbije, koja je započela 7. a završila 8. svibnja 2007. godine u ranim jutarnjim satima, Nikolić je izabran za predsjednika Skupštine većinom od 142 poslanika. Nakon što su Demokratska stranka, Demokratska stranka Srbije i G 17+ postigli dogovor o formiranju nove srpske Vlade, pokrenut je prijedlog za Nikolićevu smjenu. 13. svibnja, Nikolić podnosi ostavku na dužnost predsjednika parlamenta.

Pobijedio je u prvom krugu predsjedničkih izbora 20. siječnja 2008., kada je osvojio 40% glasova, te u drugi krug ulazi sa demokratom Borisom Tadićem. U drugom krugu, 3. veljače, Tadić ga je tijesno pobijedio (50,3% : 47,9%).

Tijekom ljeta iste godine dolazi do sukoba između njega i predsjednika stranke, Vojislava Šešelja. Naime, Nikolić je bio za to da radikali glasaju za ratificiranje sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Srbije i Europske unije dok je Šešelj bio protiv. Sukob je kulminirao 5. rujna, kada je Središnja domovinska uprava Srpske radikalne stranke većinom glasova podržala Šešelja. Nikolić je iste večeri podnio ostavku na dužnost zamjenika predsjednika SRS i šefa zastupničke grupe SRS u Skupštini Srbije. Tri dana kasnije, formirao je vlastitu zastupničku grupu pod nazivom "Napred Srbijo" kojoj je prišlo 17 poslanika radikala. Zbog toga, 12. rujna, Nikolić biva isključen iz stranke.

21. listopada 2008., izabran je za predsjednika Srpske napredne stranke, čiji je lider bio do 24. svibnja 2012., kada je podnio ostavku.

20. svibnja 2012. godine, pobijedio je u drugom krugu predsjedničkih izbora protukandidata Borisa Tadića, osvojivši 49% glasova, čime je postao novi predsjednik Srbije. Prisegu je položio 31. svibnja.

Na predsjedničkim izborima 2017. nije se kandidirao za drugi mandat, poduprio je kandidaturu Aleksandra Vučića koji je uvjerljivo pobijedio na izborima. Dana 31. svibnja 2017. Tomislavu Nikoliću službeno je prestao predsjednički mandat te je otišao obnašati novu dužnost kao Predsjednik nacionalnog vijeća Republike Srbije za suradnju s Kinom i Rusijom.[nedostaje izvor]

Velikosrpska agresija

Godine 2005. Nataša Kandić, predsjednica Fonda za humanitarno pravo iz Beograda, je tvrdila da je tijekom Domovinskog rata Nikolić bio u paravojnoj grupi koja je likvidirala nekoliko civila u hrvatskom selu Antin, sjeverno od Vinkovaca. Preživjeli tvrde da je zločin počinjen od strane pripadnika dobrovoljačke jedinice "Šešeljevi sljedbenci", među kojima se spominje i Tomislav Nikolić. Nikolić se na te tvrdnje oglasio, rekavši da dok je bio u Antinu, ni jedan civil nije poginuo. Srpska radikalna stranka je optužila Kandić za klevetu zbog ovakvih tvrdnji. Prema podacima beogradskog Fonda za humanitarno pravo, u Antinu u jesen i zimu 1991. i 1992. ubijeno je oko 50 starijih Hrvata. Do sada je Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku[5] podiglo optužnicu pred Županijskim sudom u Osijeku protiv hrvatskog državljanina (1971.) zbog počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Hrvatska policija za medije izjavljuje 2005. godine da nije pronašla dokaze koji bi Tomislava Nikolića povezivala sa zločinima nad civilima u Antinu.[6]

Nakon Nataše Kandić, iste informacije iznosi Vladimir Popović, šef Ureda za informiranje Vlade Republike Srbije u vrijeme Zorana Đinđića, u intervjuu za beogradsku Televiziju B92 u svibnju 2007. godine. On tvrdi da mu je nekadašnji šef srbijanske Službe državne bezbednosti Jovica Stanišić ispričao da je zamjenik predsjednika Srpske radikalne stranke Tomislav Nikolić osobno u selu Antin u Hrvatskoj 1991. godine ubio više civila. "On je '91., on lično, u selu Antin, zapadna Baranja, prilikom posjete nekom dobrovoljačkom odredu SRS, došao kao funkcioner, i kad se tamo pekao vol, janjetina na ražnju i kad se malo napio, navečer je, kako bi im pokazao da je i on pravi Srbin, uzeo kalašnjikov i neke babe i dede, i njih jedno deset, petnaest pobio i bacio ih u bazen", iznosi Vladimir Popović o Tomislavu Nikoliću pred televizijskim kamerama.[7]

Nikolića je 1993. godine, u svečanoj ceremoniji na Romaniji, Vojislav Šešelj proglasio četničkim vojvodom.[8][9]

U razgovoru uoči drugog kruga predsjedničkih izbora u Srbiji za njemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung izjavio je da mu je projekt Velike Srbije neostvareni san i da danas poštuje međunarodno priznate granice Republike Hrvatske, ali da se Hrvati nemaju što danas vraćati u Vukovar "jer je to bio srpski grad". Intervju je objavljen 19. svibnja 2012. Na pitanje novinara da komentira to što u Vukovaru danas živi više Srba nego prije deset godina, Nikolić je kazao da je to "zato što je Vukovar bio srpski grad" i da se zato u njega Hrvati sada "nemaju što vraćati".[10] [11]

Izdavanje i raspačavanje knjige "Rimokatolički zločinački projekat veštačke hrvatske nacije"

Tomislav Nikolić je aktivno sudjelovao u izdavanju i raspačavanju "kroatofobnog priručnika" Vojislava Šešelja objavljenog 2007. godine pod naslovom "Rimokatolički zločinački projekat veštačke hrvatske nacije", te je u to vrijeme objašnjavao: "Mi smo poslali 48 knjiga u Hrvatsku na različite adrese, ali samo po jedan primjerak svakom pravnom fakultetu, Akademiji znanosti i umjetnosti i Saboru, a posebno predsjedniku Sabora Vladimiru Šeksu koji dobro zna o čemu se radi. Samo želimo provocirati hrvatsku povijesnu znanost o ovom pitanju progovoriti. Neka oni iznesu argumente, a podacima iz Šešeljeve knjige uopće se ne može prigovoriti."[12]

Osporavanje Alojzija Stepinca

T. Nikolić izražava krajem svibnja 2015. godine zabrinutost zbog najave da bi Katolička Crkva mogla Alojzija Stepinca ubrzo proglasiti svetim: u razgovoru s kardinalom Kurtom Kochom (koji je posjetio Srbiju u svojstvu predsjednika Papinskoga vijeća za jedinstvo kršćana i razgovarao s Nikolićem o pripremama za posjet predsjednika Srbije Vatikanu planiranog za rujan 2015.), Nikolić iznosi da bi takva odluka narušila sve ono što je do sada urađeno na poboljšanju odnosa između Srbije i Hrvatske.[13] Ubrzo potom (2. lipnja 2015. godine) srbijanski mediji prenose kako je Srpska pravoslavna Crkva odlučila započeti pregovore s Hrvatskom biskupskom konferencijom povodom "kontroverznog nadbiskupa Stepinca"; navodno izvori iz SPC izjavljuju medijima da im je to pitanje nametnula (srbijanska) državna politika.[14]

Jasenovac

Tomislav Nikolić na komemoraciji održanoj na bosanskoj strani Save kod Jasenovca u svibnju 2016. god. govori o 700.000 žrtava Jasenovca, od kojih da je navodno 360 tisuća završilo u jamama na Bosanskoj strani Save. "Postojale su tri vrste masovnih grobnica: one u koje su saterivani ljudi i potom ubijani maljevima, one u koje su bacani već ubijeni logoraši i one u kojima su ukopavane kuvane i paljene kosti, ljudski ostaci iz takozvane tvornice sapuna i spaljivanja leševa", iznosi Nikolić tom prigodom. Sam Nikolić objašnjava kako iznošenjem ovih podataka želi prikazati kako su zapravo Srbi prvenstveno žrtve, a zlikovci su prvenstveno na drugoj strani: "Nama danas udaraju žig zlikovca, a zlikovcima stavljaju oreal žrtve."[15] Broj žrtava Jasenovca kakvog navodi Nikolić je višestruko veći od onoga kojega se u međunarodnim izvorima smatra realnim.[16]

Državne funkcije

Bibliografija

Objavio je trinaest knjiga:

  • Ni pobjeda ni poraz
  • Sve za Kosovo i Metohiju
  • Oteta pobjeda
  • Šešelja za predsjednika
  • Kroz medijski mrak
  • Pismo sa adresom
  • U kandžama mržnje
  • Govorio sam
  • Skupštinski hod po mukama
  • Neokomunistički parlament
  • Od početka
  • Kad padne vlada Milošević pada
  • Rovovi u Narodnoj skupštini

Izvori

  1. http://www.index.hr/vijesti/clanak/nikoliceva-srpska-napredna-stranka-otkazala-prijem-hrvatskom-ministarstvu-vanjskih-poslova/585059.aspx
  2. "Koja zakletva je bila od srca?", O. Bunić za "Blic" (uz video zapis iz 1993.), 01. lipnja 2012.
  3. "Tomislav Nikolić: Ponosan sam na to što sam četnički vojvoda!", Danijela Isailović za "Press" 02. studenog 2009.
  4. Josip Esterajher. [https://www.pilar.hr/wp-content/images/stories/dokumenti/zbornici/43/Zbornik_VU_sv42-57.pdf "VELIKOSRPSKA IDEOLOGIJA U SUVREMENOM SRBIJANSKOM DRUŠTVU, str. 66"]. Zbornici Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, Zbornik HRVATSKO DRUŠTVO: 25 GODINA NAKON VUKOVARA ‘91., 2018.. https://www.pilar.hr/wp-content/images/stories/dokumenti/zbornici/43/Zbornik_VU_sv42-57.pdf Pristupljeno 21. ožujka 2021. 
  5. DORH
  6. "Ko je ubijao u Antinu?" B92, 17. lipnja 2005.
  7. "Četnik - Predsjednik: Đinđićev suradnik tvrdi kako je Nikolić u Baranji 1991. pobio više civila (VIDEO)", PortalOko prema "Dalmacija News", 22. svibnja 2012.
  8. http://www.telegraf.rs/vesti/politika/220790-nekad-bilo-proglasenje-tome-nikolica-za-cetnickog-vojvodu-video
  9. http://www.24sata.info/vijesti/regija/19084-Tomislav-Nikolic-Ponosan-sam-sto-sam-cetnicki-vojvoda.html
  10. [1]
  11. "Poslušajte što je točno Nikolić rekao za FAZ: 'Vukovar je bio srpski grad i nemaju šta Hrvati da se vrate", index.hr prema MediaServis, 27. svibnja 2012.:
  12. www.srpskadijaspora.info "Šešeljeve knjige zatrpale Zagreb", "srpskadijaspora.info" 30. svibnja 2007.
  13. "Nikolić: Zahvalnost zbog Kosova, zabrinutost zbog Stepinca", Radio televizija Srbije 28. svibnja 2015. god.
  14. "Za Srbe zločinac, za Hrvate idol: Četiri tačke razilaženja oko Stepinca", Slađana Vukašinović za "Blic", 02. lipnja 2015.
  15. "Nikolić: Sećanje na žrtve genocida je sveta obaveza", RTS 8. svibnja 2016.
  16. "Holocaust Encyclopedia - Jasenovac", United States Holocaust Memorial Museum, pristupljeno 21. svibnja 2016.

Vanjske poveznice