Janko Tortić (Petrinja, 21. prosinca 1902. — Los Angeles, 29. rujna 1962.)[1], hrvatski političar i visoki dužnosnik. Obnašao je dužnost glavnog tajnika HSS-a. Bio je narodnim zastupnikom i političkim zatočenikom. Uređivao je nekoliko glasila HSS-a. [2]
Životopis
Rodio se je u Petrinji.
Od 1925. je čelnikom obavještajnog ureda glavnog tajništva HSS-a i urednik stranačkih novina.[3] Narodni zastupnik HSS-a 1938. godine[1], a izabran je na prosinačkim izborima na HSS-ovoj listi[4] za kotar Osijek.[5]
Tortić se volio dosta hvaliti svojom središnjom ulogom u pregovorima o stvaranju NDH, iako iz objavljenih i pristupačnih njemačkih izvora to ne proizlazi.[4] Tortić je tvrdio da je Vladko Maček znao i odobrio da Tortić još 1940., a posebice prva tri mjeseca 1941. pregovara s Trećim Reichom. Treći Reich je bio uvjeren da ustaše nemaju široku narodnu potporu te stoga ustašama nisu pridavali važnost, zbog čega je ciljao sporazumjeti se s HSS-om. S Tortićem je pregovarao kao glavni agent Veesenmayer. Tortić im je rekao da Hrvati žele svoju neovisnu državu te da u tom pravcu smije razgovarati. Nijemcima je naglasio da ako žele da hrvatsko područje bude pacificirano za vrijeme rata, onda treba postojati neovisna Hrvatska pa će tako moći vući one ekonomske koristi koje su i dosad imali i "na toj bazi i na ničemu drugome drugome moguć je sporazum između Hrvatske i Njemačke". Reichovi pregovarači su pristali.[6] Nakon državnog udara generala Simovića Tortić je sudjelovao u stvaranju neovisne Hrvatske.[3]
Kad je došlo do krize u državi nakon državnog udara, Tortić je u Zagrebu sazvao na sjednicu narodne zastupnike koji su se slagali s politikom neovisnosti. Prema Tortiću, od 90-ak zastupnika uz njega je bilo 60.[6] Njemački izvori od par dana nakon udara pokazuje da je oko 20 poslanika HSS-a, Tortić te senatori Pernar i Košutić poduzeli korake kod Mačeka radi osnivanja hrvatskog jedinstvenog fronta uz suradnju 'Mladohrvata'. [7] Sjednica koju je Tortić sazvao održana je u prostorijama Gospodarske sloge u Zagrebu. Nazočili su uz 60 HSS-ovaca, ustaški prvaci u zemlji i predstavnici vlasti Banovine Hrvatske. Na sjednici koju je vodio Tortić su donijeli odluku da se od Osovine zaište priznanje samostalne hrvatske države [8] Na toj tajnoj sjednici 30. ožujka 1941. odobreni su koraci koje je Tortić poduzeo da je zaključak bio da treba iskoristiti ondašnju međunarodnu političku situaciju i osnovati samostalnu Hrvatsku. Prema Tortiću, ovo je bilo odlučujuće kod osnivanja NDH jer su tek nakon ovoga konačno pristali na osnivanje hrvatske države. Maček je znao za ovo, ali nije htio javno istupiti niti otvoreno preuzeti stvar u svoje ruke, pa je Tortić tvrdio da je sam odlučio riješiti stvar.[6]
Tortić je bio potpisnikom Izjave hrvatskih nacionalista od 31. ožujka 1941. godine, uz Marka Lamešića (HSS) i Slavka Kvaternika, Mladena Lorkovića i Ede Bulata (nacionalisti).[9] Izjava je poslana Von Ribbentropu.[7] Sadržavala je proglašenje neovisne hrvatske države i molbu Njemačkoj da u ovome pruži podršku i zaštitu i u njoj se poziva Hitlera "zaštititi Hrvatsku od balkanskih pustolova". Veesenmayer je izjavu dostavio u Berlin 5. travnja.[10]
Bio je dijelom istaknutih HSS-ovaca koji su pristupili novom vodstvu NDH. Uz njega, to su učinili Josip Berković, Andrija Betlehem, Stjepan Hefer, Ivica Frković, Vladimir Košak, Zvonko Kovačević, Živan Kuveždić, Luka Lešić, Ademaga Mešić, Lovro Sušić, Dragutin Toth, Vjekoslav Blaškov i ini.[11] Djelatni sudionik priprema za proglašenje NDH. Nije htio da Ante Pavelić bude poglavnikom. [2] Zbog njegove aktivnosti mnogo je pristaša HSS-a prišlo ustašama. [3] [12]
Organizirao je skup 10. kolovoza 1941. na kojem je pročitao izjavu 126 HSS-ovca o pristupanju ustaškom pokretu. Od listopada 1941. godine je poslanikom u Predsjedništvu vlade NDH. Od ožujka 1942. je državni ministar udružbe sve do svibnja 1945.. U Hrvatskom državnom saboru članom je Odbora za molbe. Jedan od rijetkih ministara o kojemu je provedena anketa za vrijeme NDH, a većina ocjena bila je negativna. Ispitanici su ga često dovodili u svezi s novčanim malverzacijama prije i tijekom rata te klikaško ponašanje. Držali su da je zbog pronevjera HSS prekinuo s njime. Anketirani su u velikom broju ocijenili da uopće ne koristi hrvatskoj stvari jer samo mari da je na ministarskom položaju, te da nikad u potpunosti nije prešao k ustašama budući da je nadalje drugovao s raznim HSS-ovcima i nudio im položaje u ministarstvu. Župnik Antun Irgolić iz Farkaševca nije zazirao ga javno kritizirati, posebice njegove financijske zloporabe. Kada su partizani ubili Irgolića, Tortić je poradio da da ga pokopaju bez pomoći vlasti te da se njegova smrt uopće ne spomene u tiskovinama. [13] Bio članom Doglavničkog vijeća u Glavnom ustaškom stanu.[14]
Na Tortićevu intervenciju, istaknuti komunist Vladimir Frajtić je nakon godine dana u ustaškome zatvoru ožujka 1943. godine pušten na slobodu.[15]
Poslije rata emigrirao je u SAD.[3] Bio je među svjedocima obrane na prvom procesu za izručenje Andrije Artukovića, započetom 1951. godine. [16] Tortić je umro u Los Angelesu 1962. godine. [2]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Janko Tortic (1902-1962) . Find a Grave Memorial. Pristupljeno 1. listopada 2025.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 HR Kalendar — 30. rujna 1962. umro Janko Tortić . Portal HKV. 30. kolovoza 2021. Pristupljeno 1. listopada 2025.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 Jere Jareb: Svjedočanstvo Janka Tortića o Hrvatskoj seljačkoj stranci i o travanjskim događajima 1941. . Časopis za suvremenu povijest, Vol. 29 br. 2, 1997., sažetak
- ↑ 4,0 4,1 Ljubo Boban: Izvod iz strogo povjerljive kombinatorike Velimira Terzića. A ponešto i o drugim kombinatorikama. Časopis za suvremenu povijest, Vol. 15 No. 3, 1983. str. 85.
- ↑ Ljubo Boban: Izvod iz strogo povjerljive kombinatorike Velimira Terzića. A ponešto i o drugim kombinatorikama. Časopis za suvremenu povijest, Vol. 15 No. 3, 1983. str. 83.
- ↑ 6,0 6,1 6,2 Ljubo Boban: Izvod iz strogo povjerljive kombinatorike Velimira Terzića. A ponešto i o drugim kombinatorikama. Časopis za suvremenu povijest, Vol. 15 No. 3, 1983. str. 84.
- ↑ 7,0 7,1 Ljubo Boban: Izvod iz strogo povjerljive kombinatorike Velimira Terzića. A ponešto i o drugim kombinatorikama. Časopis za suvremenu povijest, Vol. 15 No. 3, 1983. str. 86.
- ↑ Ljubo Boban: Izvod iz strogo povjerljive kombinatorike Velimira Terzića. A ponešto i o drugim kombinatorikama. Časopis za suvremenu povijest, Vol. 15 No. 3, 1983. str. 82.
- ↑ Tomislav Dragun: Izjava hrvatskih nacionalista 31. ožujka 1941. godine. Hrvatski fokus. 27. travnja 2022. Pristupljeno 1. listopada 2025.
- ↑ Ljubo Boban: Izvod iz strogo povjerljive kombinatorike Velimira Terzića. A ponešto i o drugim kombinatorikama. Časopis za suvremenu povijest, Vol. 15 No. 3, 1983. str. 87.
- ↑ Tomislav Jonjić Tomislav Jonjić: Hrvatska između sila osovine, (IV. poglavlje knjige: «Hrvatska vanjska politika 1939.-1942.», Libar, Zagreb, 2000., str. 485.-636.
- ↑ Daljnji prelazi HSS iz Bosne u ustaški pokret. Sarajevski novi list 7. rujna 1941. / Infobiro.ba. Pristupljeno 1. listopada 2025.
- ↑ Repozitorij Filozofskog fakulteta u Zagrebu Hrvoje Pavlić: Visoki dužnosnici HSS-a u ustaškom pokretu, Zagreb, svibanj 2018. godine, str. 47.-49.
- ↑ Hrvoje Matković, "Povijest Nezavisne Države Hrvatske", Zagreb 2002.
- ↑ Vodič kroz fondove i zbirke Državnog arhiva u Zagrebu: HR-DAZG-1009 Frajtić Vladimir, pristupljeno 24. veljače 2015.
- ↑ Igor Vukić: Artukovićev sudac: I mi Amerikanci imali smo slične logore, u njih smo smještali Japance . Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac. 17. lipnja 2017. Pristupljeno 1. listopada 2025.