Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Ivan Filipović Grčić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 60041 od 25. kolovoz 2021. u 07:33 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)

Don Ivan Filipović Grčić, (Sinj, prije 1660. - Klis?, nakon 1715.) svećenik, književnik i protuosmanski ratnik.

Spominje ga se na početku Morejskog (Bečkog) rata, 1685., kao uglednog vođu velike skupine Cetinjana s kojom je napustio tursko podaništvo i prešao u Solin. Sudjeluje u tadašnjim borbama na hrvatskom jugu, a nakon oslobođenja Sinja od Turaka, 1686., vraća se u Sinj, gdje mu brat Mate uskoro postaje harambaša jedne od bandira. Zbog svojih zasluga od mletačkog dužda prima orden Reda sv. Marka, te postaje vitezom (kavalirom).

God. 1704. u Veneciji, ponovno izdaje Divkovićeve Besjede, no u ikavskom obliku (Beside), a također i vlastitu liturgijsku pjesmu "Pisma koja se piva iliti kanta po epistoli na misi svake nedilje četvrte u misecu, što u jedni strana zovu Mladu nedilju". Na njenom kraju nalazi se zaziv: "Svagda nam bilo Ime Isusovo u pomoć, i ob dan i ob noć, i Prisveto Trojstvo i Divica Marija naša pomoćnica i Sveti Jerolim, Sveti Juraj Mučenik, Sv. Ilija, naše zemlje protekturi, Bosne, Ercegovine, Hrvata i svega slavnoga slovinskoga naroda i jezika hrvatskoga, molite se za nas".

U Bitci pod Sinjem 1715., kao izaslanik, pred turskim predstavnicima odbija predaju grada. Pokopan je vjerojatno na Klisu.


Datoteka:Divkovićeve Beside, izdanje don I. Filipovića Grčića, 1704..jpg

Filipović Grčićevo izdanje Divkovićevih Besida

B e s i d e // D I V K O V I Ć A // svarhu evanđelia nediljnieh / priko svega godišta; koe Beside iz razlikieh diačkih / knjiga privede, ispisa i složi bogoljubni / fra Matie Divković iz Ielaška, reda svetoga / Frančeška, iz provincie primenkom Bosne Ar- / đentine. U koie se Besidah zdarže mnoge stvari vele vri- / dne, i korisne koliko za redovnike, toliko za svitovnje / ljude, kako se očito vidi čatećiem ove knjige. /// S(ve)ta Mario moli se za nas grišnike // Ia dom Ivan Filipović, ili Garčić, / misnik i kavalir svetoga Marka / izpod Sinja u Cetini arkibiskupie splicke čini pono- / viti štampu, budući pomanjkala, i malo ie se naodeći / knjige imenovanie svarhu evanđelia P(oštovano)ga fra Matia Div- / kovića, u koi ne manjka nista veće sve onako, kako ie / i parvlje štanpano poštovanim redovnikom i devotim / karšćanom, s moim trudom, i s velikom pomljom, / i mećem zlamenie križ Svetoga Marka, prištanpa u Mleci / po porođeniu Isusovu na A(nn)OD(omini) 1704. // Po Nikoli Peccanu knjigaru u Marcarii z dopuš / ćeniem starii S. Of.

Filip Grabovac ga su svom Cvitu razgovora spominje kao istaknutog ratnika. Također, Andrija Kačić Miošić ga u Razgovoru ugodnom, u pjesmama o sinjsko-cetinskim vitezovima i junacima uvijek stavlja na prvo, počasno mjesto, a o njemu ima i posebnu pjesmu. Ušao je i u pučku predaju pa ga se u pjesmama Bože-Bojana Domnjaka, poznatog guslara s kraja 19. i poč. 20. st., naziva Manuelom Grčićem.

Izvori

SOLDO, Josip Ante; Sinjska krajina u 17. i 18. st., Sinj 1995. ISBN 953-96429-1-4 (cjelina), ISBN 953-96429-0-6

KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, Ivan; Bibliografija hrvatska, Zagreb 1860.

Sadržaj