İstiklâl Marşı
İstiklâl Marşı | |
---|---|
hrvatski: Marš nezavisnosti | |
Zid u jednoj turskoj školi sa Ataturkovim portretom, njegovom obraćanju turskoj omladini (lijevo) i himnom (desno) | |
Država | Turska Sjeverni Cipar |
Jezik–jezici | turski |
Tekstopisac | Mehmet Akif Ersoy |
Skladatelj | Osman Zeki Üngör |
Prihvaćena | 12. ožujka 1921. |
İstiklâl Marşı (hrv. Marš nezavisnosti) je državna himna Republike Turske, ali i Turske Republike Sjeverni Cipar koja nije službeno priznata država. Himna je prihvaćena 12. ožujka 1921. godine, dvije godine prije utemeljenja Republike Turske, te je služila podjednako kao himna i vojnička pjesma u Turskom ratu za nezavisnost (1919-1923.) Danas se himna obvezno intonira na svim državnim i vojnim ceremonijama, blagdanima, kao i brojnim sportskim i školskim manifestacijama i natjecanjima. Po službenome protokolu se sviraju i pjevaju samo prve dvije strofe. Himna pjeva o vrijednostima slobode i nezavisnosti domovine i naroda, vjere u Boga i žrtvovanja za domovinu.
Povijest i nastanak
Himna Republike Turske je nastala tijekom početka Turskog rata za nezavisnost, kada je Ministarstvo narodnog obrazovanja raspisalo natječaj za himnu na zahtjev narodne vojske 1921. godine. Vojsci je bila potrebna pjesma koja će podići moral i slogu vojnika. Na natječaj su pristigle 724 pjesme, a bila je ponuđena i novčana nagrada. Zbog novčane nagrade, tadašnji narodni zastupnik iz Burdura, Mehmet Akif Ersoy, odbijao je sudjelovati na natječaju, ali na nagovor ministra Hamidullah Suphija, prijavljuje na natječaj svoju pjesmu koju je već bio napisao i posvetio turskoj vojsci. Pjesma je izabrana gotovo jednoglasno, uz gromki pljesak, na zasjedanju Velike turske narodne skupštine, 12. ožujka 1921. godine. Prvi koji je tekst himne pročitao pred Velikom turskom narodnom skupštinom bio je upravo ministar narodnog obrazovanja Hamidullah Suphi Tanrıöver. Mehmet Akif Ersoy je odbio ponuđenu novčanu nagradu, izjavivši da bi njeno uzimanje bilo sramotan čin, te da je himna njegov poklon domovini.
Natječaj za glazbu himne pristigle su 24 skladbe, a izabrana je skladba Ali Rıfat Çağataya, u Ankari 1924. godine. Ova skladba je korištena sve do 1930. godine, kada je službenom proglašena skladba Osman Zeki Üngöra, tadašnjeg dirigenta Predsjedničkog simfonijskog orkestra i koja se i danas koristi.
Tekst
|
|
Bilješke
↑1 Šehidi su u islamu mučenici, vjernici koji su poginuli boreći se za vjeru i domovinu.
↑2 Ezan je u islamu poziv na molitvu, namaz, koji se oglašava pet puta dnevno sa minareta džamije.
↑3 Šehadet je svjedočenje vjere u islamu, prvi stup islama, rečenica kojom svi muslimani očituju svoju pripadnost islamu.