Jakov Čota
Don Jakov Čota (Čaporice [1]/Čačvina [2], 1727. — Blagaj na Kupresu, župa Rastičevo, 7. rujna 1807., hrvatski rimokatolički svećenik, glagoljaš.[1]
Životopis
Prema jednim izvorima, rodio se je u Čaporicama kod Trilja[1], a prema drugim u Čačvini.[2]
Prema usmenoj predaji bio je župnik u Obrovcu Sinjskom. U ono je vrijeme jug Hrvatske došao pod vlast Napoleonove Francuske. Onda se je nekim Francuzima, zbog čega je pobjegao u Osmansko Carstvo.[1] Postao je vrlo poznat za života[1] i u narodu je imao glas svetosti. Umro je u Blagaju 7. rujna 1807., gdje je i pokopan. Grob mu nije imao kameni nego drveni križ. U kupreškom su ga kraju štovali i štuju katolici i pravoslavci podjednako. Zbog velika ugleda u narodu, ljudi su s križa na njegovu grobu noževima skidali komadiće drva vjerujući da su kao svetačke moći te su ih nosili kući. Groblje je po njemu nazvano Čotino groblje.[2]
Iako je došao iz katoličke obitelji i katoličkog kraja, pravoslavci su ga smatrali svojim, te je nastala rasprava između katolika i pravoslavaca "čiji je Čota". Jedne su noći pravoslavci su ukrali Čotino tijelo. Čim su za to doznali, katolici su vratili tijelo u prvobitnu grobnicu. Čotin grob je otkopan 1942. i tijelo je pronađeno neraspadnuto.[2]
Stanovništvo njegova kraja i danas hodočasti mu na grob. Don Ivan Kapić, župnik Rastičeva zauzeo se je da se Čoti podigne nadgrobni spomenik u Blagaju. [1] Nad Čotinim je grobom kapelica oblika kapelice-mosta. Oblik mosta je izabran jer simbolizira most koji spaja katoličku i pravoslavnu vjeroispovijest. [2]
O životu i radu don Jakova Čote pisali su Matko Džaja, fra Miroslav Džaja, fra Srećko Džaja. [1]
Knjige o don Jakovu Čoti
Knjige i knjiga s djelovima posvećenim Jakovu Čoti.
- prof. Matko Džaja: Čota don Jakov, kupreški glagoljaš. Napredak XIII. 1938. str. 142 – 3. Sarajevo.
- fra Miroslav Džaja: Sa Kupreške visoravni. Slavonski Brod 1970. piše o Čoti na str. 234 – 237. i 262-263.
- dr fra Srećko Džaja[3] piše o Čoti u knjizi Katolici u Bosni i Zapadnoj Hercegovini na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, str. 159-160.