Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Vijeće narodne obrane Republike Hrvatske

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 520934 od 6. rujan 2023. u 01:35 koju je unio Suradnik10 (razgovor | doprinosi)
Vijeće obrane i nacionalne sigurnosti
Osnovni podaci
Ustanovljeno 10. rujna 1992.
Sjedište Zagreb

Vijeće narodne obrane Republike Hrvatske je savjetodavno tijelo Predsjednika Republika kao vrhovnog zapovjednika oružanih snaga. Uloga mu je razmatranje svih pitanja iz domena izgradnje i uporabe oružanih snaga i državne sigurnosti, te priprema zemlje u cjelini za obranu. Postojanje ovog tijela utvrđeno je temeljem članka 100. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske.[1]

10. rujna 1992. predsjednik Franjo Tuđman je u sastav vijeća imenovao 14 osoba: predstojnika Ureda za zaštitu ustavnog poretka Republike Hrvatske Josipa Manolića, predsjednika Sabora Republike Hrvatske Stjepana Mesića, predsjednika Vlade Republike Hrvatske Hrvoja Šarinića, predstojnik Ureda Predsjednika Republike Hrvatske Juru Radića, ministra obrane Republike Hrvatske Gojka Šuška, ministra unutarnjih poslova Republike Hrvatske Ivana Jarnjaka, ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske Zdenka Škrabala, načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske generala zbora Antona Tusa, savjetnika ministra obrane Republike Hrvatske generala zbora Janka Bobetka, zapovjednika Hrvatske ratne mornarice admirala Svetu Leticu, pomoćnika ministra obrane Republike Hrvatske general pukovnika Ivana Čermaka, zapovjednika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva general bojnika Imru Agotića, pomoćnika ministra obrane Republike Hrvatske general bojnika Josipa Lucića i pomoćnika ministra obrane Republike Hrvatske Slobodana Praljka. Tajnik Vijeća je Pročelnik vojnog kabineta Predsjednika Republike.[1]

Vijeće je prestalo djelovati 20. siječnja 1993., kad je predsjednik Tuđman Odlukom osnovao istovrsno tijelo Vijeće obrane i nacionalne sigurnosti.[2]

Izvori, referencije i bilješke