Istočna Hercegovina

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 519169 od 18. siječanj 2023. u 22:18 koju je unio Suradnik01 (razgovor | doprinosi)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Istočna Hercegovina je mikroregija u Hercegovini. Predstavlja područje istočno od rijeke Neretve do granice Bosne i Hercegovine s Crnom Gorom.

Gospodarsko središte i najveći grad Istočne Hercegovine je Trebinje koji je udaljen samo 30 km od obale Jadranskog mora. Oko 90 % Istočne Hercegovine administrativno pripada Republici Srpskoj. Ostala veća naselja ove regije su:

Povijest[uredi]

Hrvatsko je ime od starina nazočno u Istočnoj Hercegovini. U poimeničnom popisu sandžaka vilajeta Hercegovina spominju se imena "Vukas sin Hrvatina, Bogdan sin Hrvata, Radoje sin Stjepana, Radič sin Vlatka, Vukašin sin Hrvatina".[1] Osobna imena Hrvatin (od 1301.), Hrvajin (od 1475.), Hrvo (od 1475.), Hrvoje (od 1475.) i Hrvat (od 1475.) u srednjovjekovlju nalazimo i diljem istočne Hercegovine: od Bišća kod Mostara preko Zažablja, Popova, Površi i Trebinja do Biograda kod Nevesinja, stolačkoga i konjičkoga kraja te Plane kod Bileće.[2]

Područje Hercegovine istočno od Neretve do 15. stoljeća se zvalo Humska zemlja (ili Zahumlje). To je bilo područje Zahumske biskupije čije je središte od 9. stoljeća bio Ston. Njegovim ulaskom u sastav Dubrovačke Republike (1333.) biskupija prelazi u Trebinje. Kako su trebinjski biskupi povremeno pred Turcima bježali su u Dubrovnik i otok Mrkan (Trebinjsko-mrkanska biskupija) Papa je 1819. prebacio brigu za biskupiju u Dubrovnik, a od 1890. do danas nadležan je mostarsko-duvanjski biskup.[3]

Početkom Drugog svjetskog rata ovdje je živjelo oko katoličkih 30.000 vjernika, a 1990. upola manje. U Drugom svjetskom ratu i poraću stradalo je 5000 ljudi, a preostalih desetak tisuća stanovnika raseljeni su na različite načine. Godine 1976. ukida se željeznička pruga Gabela – Zelenika što je ubrzalo trend iseljavanja iz ovog kraja.[3] Broj katoličkih vjernika nakon Domovinskog rata u BiH spao je na 300.[4]

Početkom listopada 1991. godine JNA, pod srpskom kontrolom, je porušila i spalila hrvatsko selo Ravno u tadašnjoj općini Trebinje što mnogi smatraju početkom rata u BiH.

Izvori[uredi]

  1. Župa Uznesenja BDM, Nevesinje Tajna smanjenja katolika od 1647 na 219 osoba, reportaža iz Svjetla riječi (pristupljeno 14. srpnja 2019.)
  2. https://hrcak.srce.hr/171401 Domagoj Vidović, Etnonim Hrvat u antroponimiji i toponimiji Vol. 3 No. 3, 2016. str.22
  3. 3,0 3,1 Istočna Hercegovina nekada i danas (Arhivirano 13. kolovoza 2013.), rb-donjahercegovina.ba, preuezeto 17. listopada 2016.
  4. Vera Soldo: Nevesinje Obnovljena katolička crkva, ali povratka nema. Deutsche Welle. 16. kolovoza 2017. Pristupljeno 18. siječnja 2023.

Vanjske poveznice[uredi]