Tomislav Žigmanov

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 51846 od 23. kolovoza 2021. u 08:51 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži

Tomislav Žigmanov (Tavankut, 12. svibnja 1967.[1]) je hrvatski književnik i publicist iz Vojvodine. Živi i radi u Subotici, povremeno i na Čikeriji. Piše pjesme i prozne zapise (eseje). Po zanimanju je profesor filozofije. Žigmanov je jedini predstavnik Hrvata u Skupštini Srbije, ali i predstavnik Hrvata u Srbiji.[2][3]

Životopis

Tomislav Žigmanov rodio se je u Tavankutu. Osnovnu školu je pohađao u Tavankutu a u obližnjoj Subotici srednju školu. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, gdje je diplomirao na skupini filozofija.[1] Član je Društva hrvatskih književnika, Društva književnika Vojvodine i Hrvatskog filozofskog društva.[1]

Književni rad

U svojim pjesmama ima suvremeni, moderni pjesnički izraz i oblik[4] (refleksivni stihovi).[4]

Piše i dijalektalnom poezijom, na novoštokavskoj bunjevačkoj ikavici (knjiga stihova Bunjevački blues), katkada je sofisticirane do virtualnosti.[4] Putem ovog izraza, Žigmanov je uspio napraviti iskorak u području poezije.

Njegova prva knjiga refleksivnih pjesama "Raskrivanja"[4] predstavljena je 27. srpnja 2007. godine u prostorima HKC Bunjevačko kolo u nakladi tjednika iz Subotice Žiga.

Nakon pjesničkih djela, pisao je i zapise Efemerije svakodnevlja, u kojima je razradio fenomenologiju raspada režima Slobodana Miloševića.[4]

Izvršnim je urednikom Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca, izdanog u nakladi Hrvatskog akademskog društva iz Subotice.

Društveno-politički rad

Osim književnog rada, Žigmanov se angažirao i politički, posebice u borbi za ravnopravni i dostojni status Hrvata u Vojvodini[5][6][7][8][9][10][11], kao i u borbi protiv politike odnarođivanja bunjevačkih Hrvata (koju sprovode vlasti Republike Srbije radi stvaranja umjetne bunjevačke nacije)[12][13][14][15][16][17][18][19].

Stoga se je angažirao još početkom devedesetih, nakon raspada SFRJ. Zajedno s još nekim hrvatskim vojvođanskim intelektualcima pokrenuo je časopis Žig. Dvije je godine bio urednikom tog lista, od 1996. do 1998. godine. Istodobno je bio djelovao pri Otvorenom sveučilištu u Subotici, gdje je bio koordinatorom za razvitak civilnog društva. Nakon toga, od 1998. do 2002. godine, radi unutar na pokretanju programa Radija Suboticena hrvatskom jeziku. Nakon 2002. godine se angažirao na pokretanju novinsko-izdavačke kuće vojvođanskih Hrvata, NIU Hrvatske riječi. Bitnom je osobom među pokretačima projekta Leksikon podunavskih Hrvata-Bunjevaca i Šokaca. Istom projektu je izvršnim urednikom 2005. godine.[1]

Također, u svojim je novinskim istupima je kritizirao politiku vladajućih krugova u Srbiji prema hrvatskoj manjini, ali i odnos vladajućih krugova u Republici Hrvatskoj prema Hrvatima u Srbiji.[20]

Njegovi članci su kritizirali i inertnost hrvatske javnosti u Vojvodini.[21]

U svom društveno-znanstvenom radu, održavao je i izlaganja na stručno-znanstvenom skupu održanom u sklopu Dana Balinta Vujkova.[22][23]

Pisao je i za Hrvatsku reviju.

Ravnatelj je i djelatnik Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata[24].

Surađivao je s Helsinškim odborom za ljudska prava u Srbiji kad se izrađivalo izvješće o položaju hrvatske manjine u Srbiji.[1]

Prijetnje

Kao zastupnik hrvatske manjine u Srbiji preko Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini u Skupštini Srbije, više je puta dobivao prijetnje i bio pod pritiskom srpske javnosti zbog kritiziranja velikosrpskih težnji i takvog političkog usmjerenja srpskog predsjednika Aleksandra Vučića kao i osuđenog ratnog zločinca i radikala Vojislava Šešelja, koji mu je zbog toga prijetio i smrću.[25] Naime, nakon što je Šešelj drugostupanjskom presudom MICT-a osuđen na deset godina zatvora zbog zločina nad vojvođanskim Hrvatima u selu Hrtkovcima 1992. godine, Šešelj je izjavio da je "ponosan na svoje zločine" te da ih je "spreman ponoviti, počevši s Tomislavom Žigmanovom", na što organi reda i vlasti u Srbiji nisu reagirali, iako se radilo o presedanu u srpskoj politici i javno izrečenim osobnim prijetnjama kakvih u Srbiji nije bilo od Domovinskog rata.[26]

Djela

Književna

  • Raskrivanja (knjiga refleksivnih stihova)
  • Efemerije svakodnevlja
  • Bunjevački blues (knjiga stihova), 2002.
  • Bez svlaka mraka, poema, 2005.
  • Minimum in maximis - Zapisi s ruba o nerubnome (knjiga filozofskih eseja), 2007.
  • Prid svitom – saga o svitu koji nestaje, prozni monolozi, 2008. (pisana na bunjevačkoj ikavici)
  • (Ne)Sklad(a)ni divani (knjiga priča), Subotica, 2015.

Svojim djelima je 2009. godine ušao u antologiju poezije nacionalnih manjina u Srbiji Trajnik (prireditelja Riste Vasilevskog)[27].

Bio je urednikom monografije o prvom suvremenom slikaru u bunjevačkih Hrvata Stipanu Kopiloviću, autora Bele Durancija.[28]

Znanstvena

  • Bibliografiju Hrvata u Vojvodini 1990. – 2002., 2005.
  • Hrvati u Vojvodini danas: traganje za identitetom, 2007.
  • Hrvati u Vojvodini u povijesti i sadašnjosti - osnovne činjenice, 2009. (grafički dizajnirao Darko Vuković[29]) (suautor s Marijom Barom)
  • Osvajanje slobode - Hrvati u Vojvodini deset godina nakon listopadskog prevrata 2000., 2011.[1]

Neka djela su mu prevedena i na mađarski jezik, a preveo ih je bački hrvatski književnik Matija Molcer, a jedno djelo mu je preveo i na njemački jezik. Osim tih jezika, djela su mu prvedena i na engleski, rumunjski, bugarski i rusinski jezik.[1]

Subotički redatelj Rajko Ljubič je snimio film Sve arende u sluge Ente prema pripovijetki Tomislava Žigmanova Prid svitom - saga o svitu koji nestaje[30].

Nagrade

Dobio je mnoštvo nagrada i priznanja u matičnoj Subotici odnosno Vojvodini, zatim Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te Mađarskoj.[1]

  • 2003. godine je za knjigu Bunjevački blues dobio subotičku gradsku nagradu dr Ferenc Bodrogvári.[1]
  • Dobitnik je nagrade "Zvane Črnja", koja se dodjeljivala na 5. "Danima eseja", održanim u listopadu 2007. godine u Puli[31], za najbolju knjigu eseja izdanu u razdoblju između rujna 2006. i 2007. godine, Minimum in maximis - zapisi s ruba o nerubnome.
  • Dobitnik je nagrade Pro urbe za 2010. godinu.[32]
  • 2010. godine je dobio Srebrnu povelju Matice hrvatske za knjigu Prid svitom - saga o svitu koji nestaje. Ista knjiga je dobila nagradu fra Lucijan Kordić Društva hrvatskih književnika i te mostarskog ZIRAL-a (Zajednice izdanja Ranjeni labud), za najbolje književno djelo koje govori o životu Hrvata izvan Hrvatske i koje je objavljeno od 1. rujna 2006. do 1. rujna 2010. godine. Iste godine ga je nagradila subotička Gradska knjižnica za zavičajni književni opus, a povodom obilježavanja svoje 120 godišnjice.[1]
  • 2013. godine prva nagrada Pasionske baštine za djelo Bunjevački Put križa[33][34]
  • 2019.: nagrada Hrvatski stećak Matice hrvatske Stolac za osobit doprinos hrvatskoj književnosti[35]

Radovi o Žigmanovu

  • Milovan Miković: Suzdržano raskrivanje neočiglednog i nespoznatog, 1998., 1999.
  • Sanja Vulić Vranković: O pjesništvu i pjesničkom jeziku Tomislava Žigmanova, 2003.
  • Sanja Vulić Vranković: Književno djelo i jezik Tomislava Žigmanova, 2004.
  • Sanja Vulić Vranković: Jezik i književno djelo Tomislava Žigmanova, 2005.
  • Sanja Vulić Vranković: Mrak koji traje: Tomislav Žigmanov, Bez svlaka mraka, Hrvatsko akademsko društvo, Subotica, 2005., osvrt (Dubrovnik: časopis za književnost, nauku i umjetnost, N.s., god. 16 (2005.), 2/3, str. 305.-306.)[36]

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 1,9 Hrvatsko slovo, Razgovor: Tomislav Žigmanov, književnik, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata (razgovor vodio Krešimir Bušić), str. 3.,4., 9., 28. listopada 2011.
  2. ↑ (11. veljače 2018.) Žigmanov: Da sam ja Vučić, ispričao bih se, pristupljeno 13. lipnja 2019.
  3. ↑ (6. svibnja 2019.) Tomislav Žigmanov: Negiraju se zločini nad Hrvatima u Vojvodini, pristupljeno 13. lipnja 2019.
  4. ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 Klasje naših ravni Lazar Razora: Suvremena književnost Hrvata u Vojvodini - gledana iz još jednog počela, br.1-2/2002.
  5. ↑ Radio-Subotica Okvir za budućnost informiranja na hrvatskom jeziku u Srbiji (II.), 30. srpnja 2007.
  6. ↑ Radio-Subotica Okvir za budućnost informiranja na hrvatskom jeziku u Srbiji (III.), 13. kolovoza 2007.
  7. ↑ Radio-Subotica Okvir za budućnost informiranja na hrvatskom jeziku u Srbiji (IV.), 20. kolovoza 2007.
  8. ↑ Radio-Subotica Okvir za budućnost informiranja na hrvatskom jeziku u Srbiji (V.), 27. kolovoza 2007.
  9. ↑ Radio-Subotica Posvemašnje ozbiljenje postmoderne – vojvođanski Hrvati u vlastitom teatru apsurdnosti (I.), 9. srpnja 2007.
  10. ↑ Radio-Subotica Posvemašnje ozbiljenje postmoderne – vojvođanski Hrvati u vlastitom teatru apsurdnosti (II.), 6. kolovoza 2007.
  11. ↑ Radio-Subotica O važnosti kvalitete informiranja na vlastitom jeziku, 4. lipnja 2007.
  12. ↑ Radio-Subotica Kako se (ne)odupiremo antihrvatskom djelovanju, 28. svibnja 2007.
  13. ↑ Radio-Subotica Listajući nastavne sadržaje «Bunjevačkog govora s elementima nacionalne kulture» (I.), od 3. rujna 2007.
  14. ↑ Radio-Subotica Listajući nastavne sadržaje «Bunjevačkog govora s elementima nacionalne kulture» (II.), od 10. rujna 2007.
  15. ↑ Radio-Subotica Listajući nastavne sadržaje «Bunjevačkog govora s elementima nacionalne kulture» (III.), od 24. rujna 2007.
  16. ↑ Radio-Subotica Listajući nastavne sadržaje «Bunjevačkog govora s elementima nacionalne kulture» (IV.), od 8. listopada 2007.
  17. ↑ Radio-Subotica Listajući nastavne sadržaje «Bunjevačkog govora s elementima nacionalne kulture» (V.), od 29. listopada 2007.
  18. ↑ Radio-Subotica Listajući nastavne sadržaje «Bunjevačkog govora s elementima nacionalne kulture» (VI), od 3. prosinca 2007.
  19. ↑ Radio-Subotica Listajući nastavne sadržaje «Bunjevačkog govora s elementima nacionalne kulture» (VII), od 17. prosinca 2007.
  20. ↑ Radio Subotica Silovanje struke i zdrave pameti, 17. rujna 2007. (preneseni intervju iz "Građanskog lista" od 8-9. rujna 2007.)
  21. ↑ Radio Subotica Hrvatska javnost u Vojvodini i vanjska politika, 01. listopada 2007.
  22. ↑ Radio-Subotica Knjiška produkcija vojvođanskih Hrvata u 2007., (I.), 15. listopada 2007.
  23. ↑ Radio-Subotica Knjiška produkcija vojvođanskih Hrvata u 2007., (II.), 22. listopada 2007.
  24. ↑ Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata Djelatnici, pristupljeno 6. veljače 2010.
  25. ↑ PolitikaPlus HINA. Srbija: Pritisak na zastupnika i predsjednika DSHV Tomislava Žigmanova zbog izjava o Šešelju, 12. travnja 2018. (pristupljeno 17. travnja 2018.)
  26. ↑ Portal Narod.hr Šešelj prijeti Hrvatima: ‘Spreman sam ponoviti zločine a krenut ću od Tomislava Žigmanova’, 12. travnja 2018. (pristupljeno 17. travnja 2018.)
  27. ↑ Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata I hrvatski pjesnici iz Vojvodine u antologiji poezije nacionalnih manjina u Srbiji
  28. ↑ Hrvatska riječ D.B.P.: Prvi suvremeni slikar u bunjevačkih Hrvata - Novo izdanje ZKVH-a: »Slikar Stipan Kopilović 1877.-1924.«
  29. ↑ Radio Subotica Izložba plakata Darka Vukovića u prostorijama ZKVH, 2. veljače 2010.
  30. ↑ Zvonik br.173 Održano treće "Književno prelo" Hrvatske čitaonice
  31. ↑ Radio-Subotica Tomislavu Žigmanovu nagrada «Zvane Črnja» na pulskim «Danima eseja», 20. listopada 2007.
  32. ↑ Radio Subotica na hrvatskom Siniša Jurić: Dobitnici o svojim nagradama «Pro urbe», 2. rujna 2011.
  33. ↑ Objavljeni dobitnici književnih nagrada Pasionske baštine (2013.), pristupljeno 7. prosinca 2014.
  34. ↑ Program Lirika Velikog petka u Društvu hrvatskih književnika
  35. ↑ "Tomislav Žigmanov dobio nagradu 'Hrvatski stećak'". direktno.hr. 6. lipnja 2019.. https://direktno.hr/eu-i-svijet/dijaspora/tomislav-zigmanov-dobio-nagradu-hrvatski-stecak-157887/ Pristupljeno 19. kolovoza 2019. 
  36. ↑ Mrak koji traje : Tomislav Žigmanov, Bez svlaka mraka, Hrvatsko akademsko društvo, Subotica, 2005. : <prikaz> / Sanja Vulić, katalog.gkr.hr, pristupljeno 31. svibnja 2020.

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Tomislav_Žigmanov&oldid=51846"