Sh'ma Israel
Šema Izrael (ili Sh'ma Yisrael, Shema Israel ili samo Šema). Na hebrejskom שמע ישראל što znači "Čuj Izraele". Šema se izgovara ujutro i navečer i temeljna je molitva Judaizma. Mitzvah zapovijeda da se moli dva puta na dan.
Njen temeljan značaj je da je Bog taj koji se treba voljeti punim srcem, tijelom i dušom (odgovara 1. zapovijedi ljubavi). Potječe iz knjige Ponovljenog zakona (Pnz 6,4–9; 11,13-21) i Knjige Brojeva (Br 15,37–41). Knjiga Ponovljenog zakona (Pnz) peta je knjiga Petoknjižja - Tore. Sastoji se od tri velika Mojsijeva govora Izraelcima na Moapskim poljanama nasuprot Jerihonu, a uoči ulaska u Obećanu zemlju približno 1260 pr. Kr. Redak je nastao najvjerojatnije za vladavine kralja Jošije (640-609 pr. Kr.) a sastoji se od šest riječi. Izvorno se sastojao od dva stiha (Pnz 6,4-5) dok se u židovskoj liturgiji koriste tri odjeljka: Pnz 6,4-9; Pnz 11,13-27; i Br 15,37-41. Kao molitva zajednice zajedno s Amidah i Alenu, čini jedan od tri stupa molitve zajednice, podsjećajući na velika Božja djela - stvaranje, objavu i otkupljenje.
Sadržaj
Šema Izrael
Prve riječi koje se nazivaju Šema Izrael na hebrejskome: שמע ישראל יהוה אלהנו יהוה אחד. Hrvatska transkripcija: Šema Izrael, Adonaj elohenu, Adonaj ehad.
Prijevod glasi: "Čuj Izraele, Gospodin je naš Bog, Gospodin je jedan". Moguć je i prijevod «Čuj, Izraele! Gospodin je Bog naš, Gospodin jedini!» koji izrazitije pokazuje monoteističku vjeru u jedinoga Boga, Boga živoga (usp. Pnz 5,26) koji je gospodar svega svijeta i svog naroda.
V'ahavta
Drugi dio ove molitve počinje riječima: "I voljeti ćeš ga...". Spominje i: "nosi ove riječi oko ruku i glave" i "stavi ih na ovratnike" (misleći na mezuze, male kutijice u koje se stavlja pergamentni svitak ispisan odsječcima iz Biblije).
Značenje Šema
Sam naslov potječe od prve riječi odlomka, čime se naglašava da je Bog taj koji se preko Mojsija obraća Izraelskom narodu, a ne Izrael Bogu. Time ovaj odlomak postaje objava vjere i srž židovstva. Šema je tako prvenstveno jamstvo podaničke vjernosti Jednome Bogu čime je naglasak stavljen na dimenziju osobnog svjedočanstva. Bog je jedan, i traži posvemašnje predanje srca i poslušnosti svoga naroda. Uz osobnu dimenziju, Šema je i obvezatna molitva zajednice, koja njome izražava svoju vezanost na Boga koji im je objavio Toru, izbavio ih iz ropstva, a nastavit će im i ubuduće pomagati.
Recitiranje Šema
Datoteka:Shema1j.ogg Tora kaže da se Šema moli "Kada liježeš i kada se budiš", dakle ujutro i navečer. Ortodoksni i konzervativni judaizam kaže da se Šema mora moliti dva puta dnevno bez obzira na uvjete. S time se povezuje i molitveni položaj tijela. Ujutro se recitira stojeći, a uvečer ležeći. Prema Talmudu, redovitom molitvom ujutro i uvečer, Židovi ispunjavaju obvezu iz Knjige Jošuine (Jš 1,8) „razmišljaj o njoj (Knjizi zakona) dan i noć.“ Citiranje prvog retka naziva se i „prihvaćanjem jarma Boga Kralja“. Čim dijete progovori, otac ga poučava retku iz Pnz 33,4 (Mojsije nam je odredio zakon, Zbor Jakovljev njegovom posta baštinom) i uči ga čitati Šema. Šema se čita dok se svitak Tore vadi iz zavjetnog kovčega za Šabat, te u drugim važnim životnim situacijama. Također je i molitva umirućih. Ukoliko je umirući ne može sam govoriti u trenutku umiranja, prisutni oko njega govorit će je za njega. Žene je mogu moliti samo u prisustvu muškaraca, što znači da je najčešće moli cijela obitelj.
Odjeci Šema
U kršćanstvu
Jedna je od mnogih rečenica Staroga zavjeta spomenutih u Novome. U Evanđeljima (Mk 12,28-31; Mt 22,34-40; Lk 10,25-28) Isus je navodi kao najveću i prvu zapovijed koja zajedno sa zapovijedi ljubavi prema bližnjemu čini srž Zakona i Proroka. Vrlo slično govori i rani kršćanski spis Didahe, navodeći također kako prvo treba ljubiti Boga koji te načinio i drugo bližnjega kao samoga sebe. (usp. Didahe 1, 2). Te dvije zapovijedi, od kojih je prva identična onoj koju sadrži Šema, a druga isto ima utemeljenje u Starom zavjetu (Lev 19,18) nazivaju se Isusovim zapovijedima ljubavi i temelj su kršćanskoga shvaćanja Zakona koji je bez ljubavi tortura, a u ljubavi sloboda. Na Šema upućuje i Isusova izjava «Ja i Otac jedno smo» (Iv 10,30). Iako se prvenstveno odnosi na njihovu zajedničku moć, daje naslutiti i dublje i obuhvatnije jedinstvo što je bitno u kršćanskom shvaćanju jednoga i jedinoga Boga koji se objavio u Isusu Kristu. Apostol Pavao izriče tu vjeru da je «nama jedan Bog, Otac, od koga je sve, a mi za njega; i jedan Gospodin, Isus Krist, po kome je sve, i mi po njemu», što ne znači podjelu u jedinstvu Božje biti kako kaže Katekizam Katoličke Crkve: «Čvrsto vjerujemo i iskreno ispovijedamo da jest samo jedan pravi Bog, vječan i neizmjeran, svemoguć, nepromjenljiv, nepojmljiv i neizreciv, Otac, Sin i Duh Sveti: tri Osobe, ali jedna bit, jedna suština ili posvema jednostavna narav» (KKC 202), Crkva ispovijeda u nicejsko-carigradskom vjerovanju: «Vjerujem u jednoga Boga».
U islamu
Vjera u jednoga i jedinoga Boga odjekuje i u Kuranu: «Tvoj Bog je jedan, nema drugog nego On!» (Qur'an 2, 136). Također, kratka ispovijest vjere u islamu glasi: «Nema Boga osim Alaha, Muhamed je Alahov prorok».
Literatura
JewishEncyclopedia.com
Alef, Bet Židovstva (Julia Koš)
Židovstvo (Život, Teologia i filozofija), rabin Kotel Da-Don
Jeruzalemska Biblija, KS, Zagreb 2004.
Katekizam Katoličke Crkve
Religija i religije, T. Ivančić, skripta
Vanjske poveznice
| ||||||||||||||||||||||||||||
